mladi

22
avg
2017

Vikend aktivizma se već šest godina održava u Banjoj Luci i predstavlja niz edukativno – kreativnih radionica u javnom prostoru na kojem učesnici_ce imaju priliku da se upoznaju sa metodama društveno odgovornog djelovanja kroz rad u grupi, razgovor sa aktivistima_kinjama iz različitih oblasti, te uspostave saradnju sa drugim mladim ljudima iz BiH. 
Opširnije

18
avg
2017
17
jul
2017
9
maj
2017

Na današnji dan, 9. maj 2017. godine, kada se obilježava pobjeda nad fašizmom, podižemo svoj glas protiv fašizma u bosanskohercegovačkom društvu. Smatramo da je krajnje vrijeme da se glasno usprotivimo dugogodišnjoj fašizaciji obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini. Danas, više nego u zadnjih 20 godina, trebamo govoriti o važnosti kvalitetnog obrazovanja i potrebi za stalnom borbom protiv uticaja totalitarne, konzervativne i klerofašističke ideologije na obrazovne sisteme u Bosni i Hercegovini.

Otvaranje nove škole u Jajcu kao način da se riješi diskriminatorna pozicija učenika Bošnjaka nije samo „malo zlo u velikom zlu“, kako lokalni političari to vole da kažu, nego je drastično nazadovanje i daljnji doprinos poniranju u fašizam. Multinacionalne srednje škole su za učenike Jajca, koji u velikom broju dolaze iz okolnih jednonacionalnih naselja ili koji su prošli kroz podijeljene osnovne škole, jedina prilika da se upoznaju sa drugim i drugačijim, da otvore oči pred stvarnošću multietničke države u kojoj žive i jedina mogućnost da žive i rade zajedno sa učenicima svih nacionalnosti.

Nastavni planovi i programi nisu samo hronološki planovi lekcija, niti su udžbenici samo puki popis znanja koja trebaju biti marljivo naučena, već su i alati za oblikovanje građana. U našem obrazovnom sistemu se podstiče govor mržnje, šutnja o nepravdi, strah, poslušnost, nepotizam, strogost, ponižavanje različitosti, demonizacija drugih, glorifikacija “naših”, jednoumlje, isključivanje i marginalizacija drugih i drugačijih, segregacija, te psihičko i fizičko nasilje.

Primjer kulminacije bosanskohercegovačkog neofašizma u školama su tzv. „dvije škole pod jednim krovom“, sistem segregativnog obrazovanja koji zlostavlja već desetine generacija naše djece i omladine. Ovu političku kreaciju, koja se naziva i “bosanskohercegovački aparthejd“, razna tijela za zaštitu ljudskih prava i prava djece pri Ujedinjenim nacijama [1] i Vijeću Evrope [2] su već odavno proglasili neprihvatljivom i u suprotnosti sa osnovnim pravima djeteta i brojnim međunarodnim konvencijama koje je Bosna i Hercegovina potpisala i dužna je da ih poštuje. Kršenje ovih prava i konvencija je 2014. godine dobilo i sudski epilog na Vrhovnom sudu Federacije BiH, kada je odluka o dvije škole pod jednim krovom proglašena nezakonitom i primjerom etničke segregacije.[3]

U zadnjih nekoliko sedmica se obrazovni sistem u BiH suočio sa napadima na svim nivoima. U Federaciji BiH su u proceduri prijedlozi novih zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju i o srednjem obrazovanju u Kantonu Sarajevo, kao i prijedlog reforme zakona o visokom obrazovanju u Kantonu Sarajevo i Tuzlanskom kantonu. U Republici Srpskoj je usvojen novi „Zakon o osnovnom obrazovanju“ u kojem se ne spominje država Bosna i Hercegovina i iz kojeg je izbačen najvažniji element iz Okvirnog zakona o obrazovanju iz 2003. godine – zajednička jezgra nastavnih planova i programa.

Obrazovanje je pitanje koje se tiče svih nas.

Zahtijevamo da etničke elite prestanu zloupotrebljavati obrazovanje u političke svrhe, koje nameću podjele, kvazi-obrazovanje, lažne diplome i odsustvo obrazovnih politika za 21. vijek.

Zahtijevamo obrazovne politike koje služe stvaranju odgovornih i savjesnih građana i građanki za demokratsko i moderno društvo, zasnovano na humanističkim i sekularnim vrijednostima. 

Naša borba za pravednije i kvalitetnije obrazovanje se neće zaustaviti na ovom saopštenju jer trenutno radimo na izradi deklaracije o zajedničkoj obrazovnoj politici u Bosni i Hercegovini, a pokrenućemo i inicijativu za ocjenu ustavnosti odluke o uspostavljanju dvije škole pod jednim krovom.

Ovim putem apeliramo na sve građane i građanke da nam se pridruže i da zajedno unaprijedimo sistem obrazovanja u našoj zemlji!

Potpisnici/Potpisnice:

Udruženja/organizacije:

Feministički Antimilitaristički Kolektiv

Jedan grad jedna borba

Prometej

Bolja škola

Jer me se tiče

Udruženje za jezik i kulturu Lingvisti

Centar za mlade KVART

YIHR BIH

Oštra Nula

Otvoreni univerzitet

Fondacija CURE

ELSA Sarajevo

Centar Fortis Jablanica

Žene ženama

Omladinski pokret “Revolt” Tuzla

Savez antifašista i boraca NOR-a TK

Radni kolektiv JU Gimnazija “Mustafa Novalić” Gradačac

UŽ SEKA Goražde

Pojedinačni potpisi poredani po abecednom redu:

Adela Jušić

Aida Spahić

Aleksandar Žolja

Aleksandra Letić

Amela Džafović Kešan

Amela Kavazbašić

Amer Kapetanović

Amer Tikveša

Amila Buturović

Amira Sadiković

Amra Bakšić Čamo

Anes Podić

Anisa Šerak

Anur Hadžiomerspahić

Arijana Forić Kurtović

Berina Džemailović

Bojana Đokanović

Boris Šiber

Dada Turk

Dajana Bakić

Dalibor Tanić

Damir Imamović

Danijela Majstorović

Darjan Bilić

Dino Mustafić

Edin Hajdarpašić

Edita Miftari

Elma Selman

Emir Zametica

Enes Kešan

Eric Gordy

Esma Drkenda

Faruk Šehić

Feđa Kulenović

Franjo Šarčević

Gorana Mlinarević

Gordana Katana

Haris Jusufović

Igor Kalaba

Igor Štiks

Ines Tanović Sijerčić

Jasenka Kapetanović

Jasmila Žbanić

Jasmina Čaušević

Jasminka Drino-Kirlić

Jasminko Halilović

Ladislav Tomičić

Lala Raščić

Larisa Kurtović

Leila Šeper

Lejla Bakić

Lejla Huremović

Lejla Kalamujić

Marina Veličković

Mario Hibert

Masha Durkalić

Mirsad Kličkić

Mladen Jeličić Troko

Nebojša Pudar

Nejra Nuna Čengić

Nela Porobić Isaković

Nermina Trbonja

Nidžara Ahmetašević

Sabina Šabić

Sandra Zlotrg

Srđan Blagovčanin

Svjetlana Nedimović

Tamara Zenović

Zoran Ivančić

[1] Izvještaj Komiteta UN za eliminaciju rasne diskriminacije od 23. septembra 2010. godine – Committee on the Elimination of Racial Discrimination, Consideration of Reports Submitted by States Parties under Article 9 of the Convention: Concluding Observations of the Committee on the Elimination of Racial Discrimination, CERD/C/BIH/CO/7-8  h(stranica posjećena 8.5.2017).
Izvještaj Komiteta za prava djeteta iz septembra 2005. godine – Committee on the Rights of the Child, Consideration of Reports Submitted by States Parties under Article 44 of the Convention Concluding Observations: Bosnia and Herzegovina, UN Doc br. CRC/C/15/Add.26021  (stranica posjećena 8.5.2017).

[2] Izvještaj Tomasa Hamamberga, Komesara Savjeta Evrope za ljudska prava od 29.3.2011. godine – Commissioner for Human Rights, Report by Thomas Hammarberg, Commissioner for Human Rights of the Council of Europe  (stranica posjećena 8.5.2017).
[3] Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Presuda br. 58 0 Ps 085653 13 Rev, 29.8.2014. godine  (stranica posjećena 8. 5. 2017).
25
apr
2017
30
sep
2016

Piše: Melisa Klimentić

Dok smo djeca, uopšte ne razumijemo šta je to bilo prije našeg vremena, zašto se ljudi mrze. Pa onda polako, kako odrastamo, počinjemo shvatati. Neki od vas će pratiti stope roditelja, neki će se boriti protiv mržnje oko sebe, neki će živjeti u vremenu kad ili nisu bili rođeni ili su bili toliko mladi da se ne sjećaju, a neki će svim silama pokušavati da se izvuku iz okova u koje su stavljeni kao djeca, od strane okoline, onih „starijih, što bolje od nas znaju“.
Opširnije

29
sep
2016

Piše: Ajla Husković

Mostar već o s a m  godina nema lokalne izbore,a neće ih biti ni ove godine.

Osam generacija mladih ljudi u Mostaru nikada nije glasalo na lokalnim izborima. Nemaju pravo da biraju niti da budu birani.
Opširnije

28
sep
2016

Većina mladih osoba u BiH su razočarani i isfrustirani zbog situacije u kojoj se nalazi država. Loše stanje ili potpuni kolaps vladaju u mnogim sferama, počevši od obrazovanja, kulture, medija, preko korupcije i nepotizma, pa sve do netolerancije i diskriminacije u društvu. Sve to je uticalo da većina mladih želi napustiti BiH, a mnogi su to već i uradili. Ovaj negativan trend među mladima traje duži niz godina, a prema svim pokazateljima, trajaće još dugo. Njihovo obrazovanje nije cjenjeno, a sa konkursa za zapošljavanje skupljaju se odbijenice. Korupcija i nepotizam im uzimaju sve, od prilike za zaradu, pa do volje i ambicioznosti. Svi težimo dostići obrazovni maksimum, ali nam kroz glavu često prođe pitanje “vrijedi li ovo?”. Ove pojave veoma negativno utiču na život svake osobe, naročito mladih koji su u najboljim godinama suočeni sa nestabilnim psihičkim stanjem i gubitkom motivacije.

Opširnije

27
sep
2016
24
sep
2016

Piše: Leila Šeper

Jedna sam od onih koje su dolaskom punoljetstva otišle provjeriti da li su na biračkom spisku. Uvjerene u svetost biračkog procesa i slobode izbora, nemalo me je zateklo da sam se na spisku našla automatski, bez dodatne papirologije. Pocetak je XXI stoljeća, a sa sarajevskih bandera smješe se izborne opcije, poneke uz parolu “10 najtežih godina zajedno”. Nisam razmišljala o tome kako i zašto sam se našla na biračkom spisku, a da pri tome nisam morala donijeti (euro)paletu ispunjenu dokumentima koji svjedoče, uglavnom, da sam se rodila i da živim. Sve ove godine kada i mrtvi glasaju, moram priznati da sve ima više smisla nego što bih ja htjela. Deset godina kasnije, prešućena parola glasi: “20 najtežih godina zajedno” sa tendencijom da deset godina kasnije bude 30.

2016. je godina i opet nam se smješe lokalni izbori. Ove godine moje mišljenje evoluiralo je do te mjere da sam i sama pripremila konje za izbornu trku, tačnije probala pripremiti. Bezuspješno, doduše… U opštini u kojoj živim na izbornoj listi za načelnika opštine i opštinsko vijeće nema nijednog nezavisnog kandidata_kinje. Političke partije sasvim sigurno neće dobiti moju naklonost. Nemam za koga/šta da glasam! Grozim se pomisli da je u toku predizborlje. Strahujem svakodnevno da će mi uručiti olovku, upaljač, bedž. Paket, možda. Komšije sa kandidatske liste u ovo doba su naročito susretljive. Prolazak kroz grad nudi saznanje da će se pojedini, ako izabrani, odreći plate. Jeftin trik – jer žudnja za moći!

Ove godine ponovo ću iskrižati svoj listić. Izaći ću na izborno mjesto, čisto da nekoga ne bih dovela u napast da mojim neostvarenim biračkim pravom najstrašnije manipulira. Ima dovoljno mrtvih, neka oni_e glasaju. L.Š. je živa. Još uvijek! Sloboda izbora ako se bira samo da bi se izabralo, nije sloboda. Glasati za one koji_e svoje predizborne plakate lijepe gdje stignu, pri tome ne jebeć’ ni zakon ni živu silu, iz domena je ponašanja pod oznakom: NEODGOVORNO. Kao, sutra će zasjest u fotelju i boriti se za neki pravedniji svijet, a za isticanje svojih plakata (hajd eto, neka nisu ni ružni – neka su najljepši, npr.) nisu platili ovom gradu, entitetu, državi ni feninga iako je u pitanju reklama kao i svaka druga. 2012-e nas nekoliko uklanjalo je nepropisno postavljene predizborne plakate. Rezultat: dvije godine prvostepenog i drugostepenog, pa opet prvostepenog suda – presuda u našu korist, a sudski troškovi namireni iz budžeta. Da, onog istog do kojeg ništa nije došlo, a trebalo je. Da je presuda, kojim slučajem, bila na našu štetu – na našu štetu bi bili i sudski troškovi. Ustvari, samo želim ilustrirati da je sistem u kojem živimo (tačnije preživljavamo) osmišljen tako da jedna društvena kasta ne može biti u pravu. Mislim može, ali sve će joj biti uredno fakturisano i naplaćeno, ovako ili onako.

Nemam za koga da glasam. Izaći ću na izborno mjesto, to je moje pravo. Poništiću svoj listić, u ovakvoj situaciji to je moja obaveza. Naredne izbore iščekujem sa naknadnom pameću. Radujem se osobi aktivističkog zaleđa koja će biti kandidat_kinja za sve nas. Možda mi izborni zakon neće dozvoliti da glasam za nju, ali naći ću načina da podržim i da istrajemo zajedno. Nemam iluziju da će ovi ili bilo koji naredni izbori promijeniti suštinski nešto, a da se pri tome ne desi suštinska promjena u glavama koje nam se smješe sa predizbornih plakata. Onog trenutka kada estetiku lijepog ili ružnog, ili možda naknadu od 50, 100 maraka smjene činjenice i politički program primjeren nivou za koji ih biramo, tada će naše glasanje imati smisla. Do tada, jedino križanje glasačkog listića ima smisla. Sistem iskrivljenih vrijednosti poručuje glasaj za ove da oni odu ili za one da ovi nikad ne dođu. U realnosti, ponuđene opcije neodoljivo podsjećaju jedna na drugu.

I tako, opet se nađosmo u neobranom grožđu. Ako dovedemo nove – dovešćemo iste, ako ne dovedemo nove ostaće najgori. Uskoro je vrijeme za :kokice: i sablažnjavanje nad izbornim rezultatima. Na neki mazohističan način, radujem se tim nemilim događajima.

Leila Šeper je feministkinja i aktivistkinja. Rođena je 1982. godine, a po zanimanju je ekonomistkinja. Vjeruje da je moć u rukama običnih ljudi i da se sve može kad se male ruke slože. Voli internet i socijalne mreže u kojima vidi potencijal za bolji i pravedniji svijet.

Svi stavovi i mišljenja izneseni u ovom blogu nisu nužno i stavovi i mišljenja Udruženja građana Oštra Nula, i za iste Udruženje građana Oštra Nula ne snosi nikakvu odgovornost.