Na današnji dan, 28. jula 1942. godine otpočela je bitka za Kupres.
Nijemci, Italijani, ustaše i domobrani su opkolili Petrovu goru, počinilu su masovne zločine na Kordunu. Veći dio opkoljenog naroda je ubijen. Proboj obruča na Perovoj gori obuhvatio je očajničke akcije i poteze naroda kao što je juriš oko 300 “roguljaša” tačnije seljaci naoružani samo roguljama su se oduprili napadima dobro naoružanih neprijatelja. Poneke majke su iznemogle od gladi i užasa ostavljale svoju djecu u dubljama drveća.
Na ovoj cijeloj teritoriji broj žrtava tokom Drugog svjetskog rata iznosio je 27. 457 odnosno 30% predratnog stanovništva. Kao sjećanje na ove događaje nastala je narodna pjesma “Na Kordunu grob do groba”
Na Kordunu grob do groba,
traži majka sina svoga.
Našla ga je, na grob klekla
i ovako sinu rekla:
“O, moj sine, radost moja,
gdje počiva mladost tvoja?”
Otac plače, majka cvili:
“Otvori se, grobe mili”.
Grobak se je otvorio,
sin je majci govorio:
“Ne plač’ mila majko moja,
teška mi je suza tvoja.
Teža mi je suza tvoja,
nego crna zemlja moja.
Idi, majko, javi rodu,
da sam pao za slobodu.
Kaži, majko, kaži rodu,
da se bori za slobodu.
Hajde, majko, domu svome,
ne dolazi grobu mome”