Milorad Dodik je sam sebi platio zatvorsku kaznu i vjerovatno nije ni osjetio taj trošak. To dovoljno govori o privilegijama i bogatstvu kojim raspolaže.
Putevi novca porodice Dodik nikada nisu bili transparentni, ali ono što je činjenično provjerljivo pokazuje obrazac sistematskog bogaćenja kroz rat, tranziciju i privatizaciju. Prema dostupnim podacima iz 2022. godine, Dodikovo bogatstvo procjenjivalo se na preko 3,5 milijardi KM – a iako se tačan iznos danas ne može precizno utvrditi, jasno je da je riječ o jednom od najbogatijih političara u regionu, ujedno i u najsiromašnijoj zemlji Evrope.
Posljednje dvije godine Dodik je pod sankcijama, a pojedini porodični biznisi su ugašeni; postoje i spekulacije da se dio poslova vodi preko kumova, ali mi smo se ograničili isključivo na informacije koje su javno dostupne i činjenično provjerljive.
Dodik je početni kapital stekao tokom rata kroz trgovinu naftom i šverc cigaretama – tada najunosnije poslove. Zahvaljujući vezama u političko-poslovnim krugovima Republike Srpske i Srbije, osigurava pristup resursima i tržištima. Prema svjedočenjima, prvi milionski iznosi dolaze upravo iz tih “ratnih poslova”, od kojih je, kako se navodi, 1994. kupio prve stanove u Beogradu.
Početkom 2000-ih Dodik povezuje porodicu s kompanijama koje posluju u oblasti nekretnina, turizma i energetike. Privatizacije i državni poslovi, posebno u Laktašima, gdje posjeduje dionice, otvaraju nove izvore prihoda. U imovinskim kartama prijavljuje simbolične vrijednosti, dok se stvarni kapital skriva iza mreže povezanih firmi.
Dodik u ovom periodu u biznis uvodi i djecu – Igora i Goricu.
Time se stvara paralelni kanal finansiranja – privatni biznis koji profitira od javnih ugovora i povlaštenog pristupa tržištu. Dodik formalno na svoje ime vodi tek dionice u Banja Laktaši a.d., dok se pravi kapital preliva kroz mrežu porodičnih i povezanih firmi poput Prointer ITSS, koja uprkos američkim sankcijama nesmetano dobija ugovore na tenderima.
Kroz saradnju s ruskim i kiparskim kompanijama Dodik širi mrežu kapitala van BiH. Posebno su značajne koncesije za eksploataciju uglja i termoelektrane u RS. Povezane firme registrovane su u Rusiji i na Kipru, s adresama koje vode do zgrade ruske ambasade u Nikoziji. Ovi aranžmani otvaraju sumnje o plasiranju stotina miliona maraka izvan zemlje.
Jedan od simbola Dodikovog bogaćenja jeste vila na Dedinju, kupljena 2007. godine. Zvanično – kupljena “od kredita Pavlović banke”, ali kredit je podignut tek godinu dana kasnije. Ovaj nesklad pokrenuo je istrage tužilaštva o porijeklu novca, koje su, kao i mnoge druge, ostale bez epiloga.
Prema prijavljenim podacima, Dodik zvanično živi od:
Njegova supruga Snježana prijavljuje prihod od ~23.000 € godišnje, te zemljišta, poslovni prostor i vozilo ukupne vrijednosti oko 110.000 €.
U stvarnosti, procjene govore da je Dodik težak oko 3,5 milijardi KM – dovoljno da sam, lično, prepolovi javni dug Republike Srpske koji iznosi oko 6 milijardi KM.
Danas, nakon pravosnažne presude i zabrane političkog djelovanja, Dodik više ne može graditi mit o sebi kao „predsjedniku entiteta“ ili zaštitniku srpskog naroda. Ostaje samo gola činjenica: najveći profiterski projekat u BiH – onaj koji je bogatstvo gradio na patriotizmu, negiranju države i eksploataciji njenih građana.
Za nas, politikološkinje, filozofkinje i aktivistkinje, jasno je: Dodik je završio tamo gdje mu je i mjesto – na smetlištu istorije, kao simbol političke elite koja je opljačkala društvo i ostavila generacije bez perspektive.