Dražen Crnomat: “Kozara je progovorila borbenim jezikom empatije i jezikom zajedništva.”
Na obilježavanju 73. godišnjice bitke na Kozari, udaljena je grupa građana i građanki koji su tokom zvanične ceremonije pjevali partizanske pjesme. Povodom toga razgovarali smo sa Draženim Crnomatom, koji je bio jedan od udaljenih iz te grupe.
Dražen Crnomat je mirovni i politički aktivista, više od deset godina.
Dražen Crnomat, mirovni i politički aktivista
ON: Šta za tebe predstavlja obilježavanje bitke na Kozari?
Aktivisti i aktivistice pjevaju “Oj Kozaro”
Dražen Crnomat: U ovoj savremenosti, obilježavanje bitke na Kozari, od Vlade RS, predstavlja travestiju. Jedno mjesto i poziciju sa kojeg oni ne mogu, niti smiju da kao autoriteti što govore o bitci na Kozari. Ili, identitetske zajednice koje ritualno zazivaju antifašizam upravo su oslonac etničke države kojoj su imanentne fašizoidne prakse. Cilj takvih politika je održanje statusa quo i onemogućavanje naroda da se bori i odlučuje politički o svojoj sudbini. U vezi obilježavanja, ne mora se biti ni iscrpno informiran, da bi se shvatilo da je ovakvo obilježavanje otmica borbe naroda i narodnosti za slobodu i jednakost a protiv stranih zavojevača i domaćih izdajnika. Intervencija koja je učinjenja putem horskog pjevanja partizanskih pjesama na Mrakovici je novo upisivanje stvarnih sadražaja u momenat koji se obilježava. Neka je sramota svih koji su profesionalnim angažmanom učestvovali u programu obilježavanja bitke na Kozari, jer to nije bilo sjećanje već prebrisavanje. Jedno kontrarevolucionarno obilježavanje partizanske borbe i stradalništva na Kozari. Našom intervencijom Kozara je ponovno progovorila. Odgovorila ponovno jaukom, ne sentimentalno nego borbeno. Taj borbeni nastup je bio za sve. Za Srbe, Muslimane odnosno Bošnjake, Hrvate, Slovence i tako dalje, glas boraca i borkinja kojima je stran strani zavojevač i domaći bandit i izdajnik koji kapitaliziraju borbe i stradalništvo za svoje sumanute i profiterske ciljeve. Kako motiv jedne pjesme kaže: „U našim venama ne teče krv četnička, ni ustaška ni domobranska, već krv partizanska“.
ON: Da li novo tumačenje istorije sa sobom donosi i drugačije obilježje ove bitke?
Policija prekida pjevanje partizanskih pjesama
Dražen Crnomat: Novo tumačenje je loša populistika, ono je instrument za ostvarivanje sopstvenih ciljeva u etno-kapitalističkoj stvarnosti koja puno ne mari za povijesne činjenice i zajedničku borbu svih naroda i narodnosti Jugoslavije odnosno Bosne i Hercegovine. Ono je isto instrumentarij kojim se pokušavaju opravdavati, obrazlagati i umanjivati zločini koji su počinjeni tokom ratnih devedesetih. Bitka na Kozari je pod strašnim pritiskom ovih ucjenjivačkih praksi i zaborava. Ona je suprotnost svemu onome što se zvanično i organizaciono odvija na Mrakovici. Bitka na Kozari ne govori o davanjima slobode bilo kome, već o borbenom zadobijanju slobode. Tako i mi danas moramo da se oslobodimo svega onoga što se službeno i sramotno odvija na Kozari, i da Kozaru i druga mjesta povratimo kao i sjećanja na zajedništvo. Ono što se odvilo na Kozari našim pjevanjem nije samo sjećanje, nego živo govorenje Kozare, ponovno rađanje otpora. Pogledajte ne samo Kozaru, već to da je sve uključeno u dogmatiku prebrisavanja: NOB, iskustvo Jugoslavije, Mlada Bosna, ćirilica, latinica, kultura, umjetnost, gradska naselja i gradovi i tako dalje. Potpuno sve ulazi u ove procese što govori o jednom ogromnom horizontu historijskog revizionizma, ogromne privatizacije zajedničkog dobra i kriminalne akumulacije kapitala u nacionalnim granicama.
ON: Zbog kojeg razloga ste udaljeni na Kozari kada ste pjevali partizanske pjesme?
Zvaničnici tjeraju građane i građanke koji su pjevali partizanske pjesme
Dražen Crnomat: Zato što je naša intervencija shvaćena kao nepoželjna. Umjesto da prekinu svoj program, lakše je bilo da nas udalje. Time je centralni prostor zvaničnog obilježavanja bitke na Kozari bio policijski prostor čija je zadaća bila odbrana status quo-a. Kozara umije da govori, a ona se sjeća i što je 1992. urađeno podno Kozare u Kozarcu. Kozara je progovorila borbenim jezikom empatije i jezikom zajedništva.
ON: Kako se boriti protiv revizije istorije?
Dražen Crnomat: Tako što stvaramo mjesta i vremena otpora. Od bilo kojih vlasti na području Jugoslavije ne možemo očekivati bilo šta od toga, jer su oni i proizveli ovakvo stanje na terenu radi svojih sopstvenih sitnonacionalnih i ekonomskih interesa.
ON: Zašto danas nije poželjno biti partizan, a poželjno je obilježavati datume vezane za bitke partizana?
Dražen Crnomat: Danas je bitno prehraniti sebe i svoju obitelj, a sistem upravo ucjenjuje i uslovljava takvim politikama. Lojalnost se traži nasuprot i prijetnjom scenarija iscrpljivanja glađu. Sama partizanska borba i sjećanje na nju je neizbrisivo u smislu da ono nestane, zato je potrebno dati ovim mjestima i događajima nove filistarske note u zaštiti kriminalno stečenog kapitala.
Autorica: M.P.