Goran Zorić: “Borimo se protiv revizije istorije”

Povodom otvorenog pisma koje je inicijativa “Jer me se tiče”  uputila predstavnicima SUBNOR-a Prijedor i SUBNOR-a Republike Srpske, Veljku Rodiću i Blagoji Gajiću, zbog njihovih izjava u vezi stavljanja bijele trake na spomenik narodnom heroju doktoru Mladenu Stojanoviću na dan obilježavanja  bijelih traka u Prijedoru, donosimo vam intervju sa jednim od aktivista inicijative Goranom Zorićem.

ON: Možete li nam reći nešto više o obilježavanju Međunarodnog dana bijelih traka?

Goran Zorić: Međunarodni dan bijelih traka se obilježava u sjećanje na naredbu srpskih vlasti u Prijedoru 31.05.1992. godine, emitovanu na lokalnoj radio stanici, kada su građani i građanke Prijedora nesrpske nacionalnosti bili primorani da na svoje domove vidljivo istaknu bijelo platno, a ukoliko izlaze iz svojih domova nose bijelu traku oko nadlaktice. Iako postoji tumačenje prisutno u srpskom nacionalističkom narativu da su bijela platna bila znak lojalnosti kojeg nije bilo pošteđeno ni srpsko stanovništvo brojna svjedočenja preživjelih govore u prilog tome da se radi o ciljanom obilježavanju i dehumanizaciji osoba koje su se svojim imenom i prezimenom razlikovale od onoga što se u datum trenutku smatralo podobnim i legitimnim. Takođe, čitav kontekst, koji je obuhvatao niz događaja nakon toga kao što je otvaranje koncentracionih logora, etničko čišćenje, rušenje vjerskih i objekata u privatnom vlasništvu, uključujući i ovu naredbu govori o sistematskom pokušaju uništenja jedne grupe. Napominjem, da koliko god postojala razlika u imenu i prezimenu, radi se o stanovnicima i stanovnicama Prijedora, komšijama, radnim kolegama, prijateljima Prijedorčana i Prijedorčanki sa srpskim imenima. Međunarodni dan bijelih traka je prvi put obilježen 2012. godine kada su povodom zabrane obiljažavanja dvadesete godišnjice ratnih zločina u Prijedoru aktivisti iz Prijedora okupljeni oko lokalnih udruženja koja okupljaju preživjele žrtve i porodice žrtava, pokrenuli online kampanju “Dan bijelih traka”. Nakon toga je Emir Hodžić, jedan od osnivača i aktivista inicijative “Jer me se tiče”, svojim individiualnim činom na glavnom trgu u Prijedoru skrenuo pažnju na diskriminaciju i segregaciju civilnih žrtava. Malo je poznato da je Emir sa bijelom trakom sam stajao u Prijedoru 23.05.2012. godine, dok je sam 31.05. iste godine proveo obilazeći i stojeći ispred logora Hadžići, Silos, Čelebićima i Dretelju pokušavajući poslati poruku da se ne bi trebala praviti razlika između civilnih žrtava u odnosu na njihov nacionalni ili religijski identitet. Inicijativa “Jer me se tiče” je u Prijedoru u stvari čitavo vrijeme podrška lokalnim udruženjima koja se već godinama bore za pravo na dostojanstvo civilnih žrtava i pravo na sjećanje.

ON: Šta za Prijedor znači obilježavanje dana bijelih traka i kako prijedorčani prihvataju to obilježavanje?

Goran Zorić: Obiljažavanje Dana bijelih traka je vjerovatno jedan od značajnijih događaja kada se radi o suočavanju sa prošlošću u Prijedoru, ali i šire. Sa ovim događajem se čini da se uspjelo prebaciti sa nacionalnog na građanski pristup suočavanja sa prošlošću, jer više se na radi o srpskim samoproklamovanim braniteljima nacionalnih interesa i srpstva koji se bore protiv bošnjaka sa ”zlim” namjerama već o građanskom frontu na lokalnom nivou koji se bori protiv diskriminatorkse vlasti i negiranja zločina nad građanima i građankama Prijedora nesrpske nacionalnosti od strane iste te vlasti. Jasno je da ovi procesi nisu lagani za prihvatiti, i očekivan je otpor građana kojima je od kraja rata predstavljana jedna strana priče. Međutim, moj lični utisak je da se situacija polako relaksira, sve je manje ekstremnih reakcija među građanima. Sa druge strane, podrška žrtava ovom događaju i njihova aktivna uključenost u organizaciju samog događaja govore da smo na pravom putu.

ON: Zbog čega ste ove godine Mladenu Stojanoviću stavili bijelu traku?

Goran Zorić: Jedan od zadataka koje je inicijativa “Jer me se tiče” sebi zadala jeste i borba protiv revizije istorije. Danas je u Prijedoru Mladen Stojanović isključivo srpski heroj, NOB je bio isključivo srpska stvar, uklonjeno je svako javno sjećanje na heroje poput Esada Midžića, Franju Kluza, Muharema Suljanovića, Atifa Topića i druge, potpuno se negira nadnacionali karakter NOB-a, nazivi ulica su promijenjeni. Namjera ovog čina jeste vraćanje značenja antifašističkoj borbi. Ovaj čin je posebno bio inspirisan događajem od 30.05. 2015. kada je na komemoraciji palim srpskim borcima predstavnica Organizacije porodica zarobljenih i palih boraca i nestalih civila položila vijenac na spomenik Mladenu Stojanoviću.

 ON: Šta misliš zašto su borci SUBNOR-a, tako reagovali na stavljanje bijele trake Mladenu Stojanoviću?

Goran Zorić: Predstavnici SUBNOR-a su se priklonili revizionisitičkom pristupu i prodali se političarima za sitna finansijska sredstva. To je jedino objašnjenje koje mi se čini logičnim za ovakvu reakciju. Jako je bitno napomenuti da se oni nisu oglasili kada je uklanjana bista Esada Midžića, kada je preimenovan naziv Prijedorske Gimnazije, kada je podiizan spomenik u obliku krsta palim borcima VRS na mjestu gdje je ubijena Mira Cikota, narodna heroina i dokazana komunistkinja, ali su zato uzeli sebi za pravo da svojataju Mladena i određuju kome on i NOB pripada. Pri ranijim pokušajima stupanja u kontakt sa njima smo dobili odgovor da oni ne rade ništa bez učešća Grada Prijedora i Boračke organiizacije nastale nakon poslednjeg rata. Pitanje koje se meni nameće je na čijoj bi strani bili ovi ljudi da je situacija iz ‘42. godine.

ON: Postoje li određeni gradovi/države gdje se još obilježava ovaj dan?

Goran Zorić: Ovaj događaj je obilježen u velikom broju gradova, kako u BiH tako i van granica države. Meni se  čini posebno bitnim što je ovaj događaj obilježen i u Banjoj Luci od strane aktivista i aktivistkinja iz Banja Luke.

ON: Zašto je Međunarodni dan bijelih traka važan kao vid aktivizma?

Goran Zorić: Pored već pobrojanih razloga, ovaj događaj predstavlja dokaz da se i putem grassroots aktivizma mogu na ozbiljan način problematizovati pitanja od opšteg društvenog značaja, dok je sa druge strane ovaj događaj ali i druge aktivnosti inicijative “Jer me se tiče” vjerovatno najznačajniji oblik otpora dominantnim nacionalističkim narativima u BiH.

O inicijativi “Jer me se tiče”

 

Inicijativa “Jer me se tiče” je nastala 2012. godine kada se grupa mlađih osoba iz Prijedora i drugih gradova u BiH odlučila da pokuša uticati na društvene tokove na drugačiji način od ustaljenih metoda civilnog sektora. Ovaj način predstavlja grassroots pristup i mobilizaciju mladih oko ideje, a ne projekta, Inicijativa nije registrovana, nema strukturu, ne funkcionise kao nevladina organizacija, nema zvanicne i ovlaštene predstavnike. Prikupljena sredstva se koriste isključivo za realne troškove i do sada nikome ni za šta nije uplaćena naknada ili bilo kakav honorar. Sredstva se prikupljaju takođe na specifičan način, uglavnom od malih fondacija, od grassroots organizacija iz Evrope, privatnih donacija od osoba za koje se zna da su  iskreni prijatelji inicijative i podržavaoci ideje. Osnovna ideja jeste pomjeranje diskursa kada se radi o događajima iz prošlosti od nacionalnog ka građanskom. Ovaj pristup obuhvata i depolitizaciju ali istovremeno I rehumanizaciju civilnih žrtava ratnih zločina u odnosu na dosadašnji pristup koji je insistirao isključivo na etničkom i religijskom identitetu žrtve i počinioca. Istovremeno, inicijativa se zalaže za neselektivan pristup pitanjima cicivlnih žrtava i bori se protiv diskriminacije, segregacije i negiranja zločina. Namjera inicijative svakako nije negiranje uzroka zbog kojeg su žrtve stradale, već izlazak iz nacionalističke matrice koja se toliko prečesto koristila za političku manipulaciju i održavanje statusa quo u našem društvu. Iako je inicijativa imala dosta aktivnosti i u drugim gradovima opterćenim zločinačkim nasljeđem iz proteklog rata. Prijedor je izabran kao polazna osnova, kako zbog toga što su aktivisti_ice iz Prijedora dosta uključeni u sam rad inicijative, ali i zbog težine nasljeđa ratnih zločina kojima je Prijedor opterećen.