Internet nasilje nad ženama
Kada govorimo o nasilju nad ženama većina populacije se javno očituje protiv nasilja i osuđuje nasilnike. Međutim, uglavnom na tome prestaje svako bavljenje ovom problematikom jer nasilje nije društveno aktuelna tema niti je od strane društva kao takvog priznato kao ozbiljan problem. Ignorisanje i nepoznavanje ove problematike su dva glavna razloga za to.Iza fasade civilizovanog i modernog društva kojim toliko trudimo biti, Bosna i Hercegovina je duboko tradicionalno društvo utemeljeno na strogim patrijarhalnim načelima.
Istraživanja su pokazala generalni nedostatak podrške i razumijevanja društva za žene žrtve nasilja. Žrtve nasilja nažalost imaju sve manje nade za opstanak izvan nasilne sredine, uglavnom se osjećaju bespomoćno jer su ucjenjene od strane partnera ili nekog drugog srodnika koji je nasilnik, opsesivne sredine i države. Naše državne institucije nemaju čak ni zvanične statističke podatke o broju žrtava nasilja. Evidencija se ne vodi čak ni na entitetskom nivou. Prisutna je i stereotipizacija nasilnika jer se pod njima podrazumijevaju neobrazovane osobe, alkoholičari, ovisnici, pripadnici najnižih slojeva društva što je daleko od istine.
Brzim napretkom tehnologije i dostupnosti iste svim slojevima društva i naglim trendom rasta korisnika interneta, prije svega društvenih mreža, problem nasilja nad ženama poprima sasvim novi oblik te se nasilniku otvaraju nove mogućnosti u vršenju nasilja nad ženama. Iskreni da budemo jako malo znamo o tome, uglavnom nikako. Međutim, naše neznanje neće učiniti da problem nestane. Baš suprotno, naše nereagovanje i olako shvatanje nasilja na internetu ohrabruje nasilnike i čini žrtve nevidljivim i bespomoćnim. Država nije, niti preduzima dovoljno efikasne mjere zaštite čak ni one preventivne i pravne i samim time ne osigurava adekvatno osiguranje jednog od osnovnih prava muškaraca i žena, a to je život bez bilo kojeg oblika nasilja. Kako država nije do sada uspjela adekvatno regulisati i prevenirati zakonski prepoznate oblike nasilja teško je očekivati da se u ovom slučaju u skorije vrijeme pronađe adekvatno rješenje.
Da li ste znali da kada žena ili djevojka dobija konstantne prijetnje, uvrede ili ucjene od strane nasilnika na nekoj od društvenih platformi, nadležni organi u slučaju prijave neće poduzeti ništa bez obzira koliko ozbiljna uznemiravanja, prijetnje i uvrede bile, bez obzira na nelagodu i strah žrtve koje su izazvane aktivnošću nasilnika. Nevladine organizacije koje su radile istraživanja i vodile evidencije o nasilju na internetu su zabilježile poražavajuće statistike kada su u pitanju reakcije nadležnih organa kao što su policija i tužilaštvo. Oni su uglavnom nezainteresovano i nemarno postupali u slučaju prijave ovog oblika nasilja, a nerijetko se dešavalo da nasilnik zaista svoje prijetnje sprovede u djelo. Najveći broj prijavljenih i evidentiranih slučajeva nasilja na internetu u našoj državi su zabilježeni na društvenoj mreži facebook, ali je veliki broj zabilježenih slučajeva prijetnji i uznemiravanja preko sms poruka. Također je zabrinjavajuća činjenica da žrtve ovog oblika nasilja ne nailaze na razumijevanje i podršku od svojih porodica i društva. Postavlja se pitanje da li državni organi u ovom slučaju snose dio krivice jer su ipak bili obaviješteni o nasilju i uznemiravanju i zašto se reaguje tek kada nasilničko ponašanje iz verbalnog pređe u fizičko, odnosno zašto se ne reaguje preventivno. Zakoni koji prepoznaju i tretiraju psihičko, fizičko i seksualno nasilje ne poznaju nasilje na internetu kao takvo i tu su donekle državni organi ograničeni u svome djelovanju. Sa druge strane to daje prostora nasilniku da i na ovaj način ispolji svoje nasilničko ponašanje, a da za to ipak ne snosi posljedice.
U svijetu, najveće društvene platforme kao što su facebook, twitter i youtube u saradnji sa mnogobrojnim nevladinim organizacijama konstantno rade na poboljšanju svojih sigurnosnih postavki i zajedno surađuju sa državnim institucijama onda kada se to od njih traži u cilju prevencije i zaštite žrtava. Ipak, tu se sve češće javlja problematika zaštite ličnih podataka i postoje debate oko toga kojem pravu treba dati prednost. Postoji niz međunarodnih konvencija koje se bave ovom problematikom i mnoge zemlje su ih ratifiovale te uskladile svoje zakone sa trenutnim stanjem. Bosna i Hercegovina još uvijek nije ratifikovala konvencije koje se bave nasiljem na internetu niti je u svoje zakone unijela odredbe koje bi na adekvatan način tretirale ovu vrlo aktuelnu problematiku. Evidentno je da će u skorije vrijeme državne institucije i njihovi organi morati obratiti pažnju na ovaj sve prisutniji oblik nasilja. Neophodno je pronaći efikasne mjere koje će zaista biti od koristi žrtvama i koje će biti sistematski i organizovano sprovedene, a ne da to ostane samo slovo na papiru.
Azra Berbić, rođena je u Zenici, živi u Kaknju. Po zanimanju je pravnica. Učestovala na Mostar International Model United Nations u poziciji delegata Chilea pri Savjetu Sigurnosti Ujedinjenih Nacija i“Liberty English Seminar“ u organizaciji Language of Liberty Institute. Tokom studija volontirala je u Centru za pravnu pomoć GRAM CONCORDIA, Crvenom krstu Kakanj i u Domu za nezbrinutu djecu u Zenici. Danas radi kao dopisnica časopisa za mlade Preventeen i portal lgbt.ba.
Svi stavovi i mišljenja izneseni u ovom blogu nisu nužno i stavovi i mišljenja Udruženja građana Oštra Nula, i za iste Udruženje građana Oštra Nula ne snosi nikakvu odgovornost.