Javna dobra i političke borbe
U srijedu 21. juna održali smo trening na temu „Javna dobra i političke borbe“. Cilj ovog treninga je bio da se učesnici_ce bolje upoznaju i prodube svoja znanja o konceptu javnih dobara, pravnim mogućnostima i ograničenjima, te iskustvima političkih borbi za javna dobra u BiH.
O javnim dobrima nam je govorio Tomislav Tomašević sa Instituta za političku ekologiju iz Zagreba. Prirodna dobra su nastala prirodnim procesima a društvena dobra je stvorio čovjek.
Javna dobra su vrijedni resursi nad kojima država ograničava pravo raspolaganja i korištenja. U javna dobra ubrajamo vodu, poljoprivredno zemljište, šume, more, zaštićenu prirodu, kulturne spomenike i dr.
Na javna dobra možemo gledati sa različitih aspekata kao što su pravni, ekonomski i politički. Dobra mogu biti privatna, državna i društvena, a važno je naglasiti da vlasništvo nad dobrima nije isto što i upravljanje istima.
Pravedan pristup, ujedno, ne znači i otvoren pristup resursima i bitno je znati kako urediti održivi pravedan pristup. U tom smislu možemo istaći zajednička dobra (eng. common goods) čijim resursima upravljaju zajednice korisnika mimo države i tržišta.
Zajednička dobra mogu biti pašnjaci, luke, zgrade, softver, enciklopedije i sl. Neki od primjera političkih borbi u Hrvatskoj su Varšavska ulica (Cvjetni trg), „Srđ je naš“ i Društveni centar Karlo Rojc.
Master pravnica Dragana Stanković nam je govorila o pravnim mogućnostima i ograničenjima kada je u pitanju korištenje javnih prostora. Javni prostori nisu samo ulice, trgovi i parkovi, već su to i prostori koji se nalaze u javnim institucijama i objektima.
Naglašeno je da ne postoji spisak i jasni kriteriji o dobijanju na korištenje prostora koju su u vlasništvu Grada Banjaluke. I pored ovog nedostatka postoje objekti koji se mogu koristiti kao što su prostori u mjesnim zajednicama, ali su i tu ograničenja prisutna u smislu da se objekti mogu koristiti najduže dva sata u periodu 8 do 20 časova.
GALERIJA: Javna dobra i političke borbe
Takođe, kada govorimo o pravu na javno okupljanje, i tu su mnogobrojna ograničenja – od uslova koji su postavljeni od strane Ministarstva unutrašnjih poslova RS za organizatore, do neprepoznavanja mogućnosti spontanog okupljanja, te ograničenja da je okupljanje zabranjeno 50 metara od javnih institucija koje se posebno obezbjeđuju i da mogućnost okupljanja postoji samo na dvije javne površine (Trg Krajine i park „Mladen Stojanović“).
Alma Midžić i Miodrag Dakić su nam govorili o inicijativama koje su građani organizovali u borbi za javna dobra u BiH. Alma nam je govorila o borbi za bolnicu „Abdulah Nakaš“, gdje su se građani samo-organizovali i spriječili iseljenje bolnice.
Miodrag Dakić je govorio o borbi protiv izgradnje hidroelektrane u kanjonu Vrbasa, povodom čega je pokrenuta kampanja u sklopu koje je prikupljeno preko 17.000 potpisa za održavanje lokalnog referenduma o izgradnji HE na Vrbasu.
Na kraju svega, možemo reći da nam tek predstoji borba za javni interes, jer država ne bi smjela da privatizuje javne usluge i javna dobra, već zajedno sa javnosti da odluči o načinu upravljanja ovim dobrima.