Kada jedan dan vrijedi četiri godine

Decembar će ove godine u Mostaru izgledati malo drugačije. Pored praznične dekoracije i čestitki, ovaj put ćemo na stablima (nažalost), banderama i bilbordima imati i političku dekoraciju, glave kandidata i kandidatkinja, obećanja i slogane. Biće to neki vid “opsadnog” stanja jer se očekuje da će mnoge stranke, po okončanju izbora u ostatku BiH, dakle nakon 15.novembra, svoje snage i resurse preseliti na jug kako bi ostvarili što zapaženiji rezultat na ovim, historijskim izborima za Mostar.

Piše: Irma Baralija; Foto: Bljesak.info

Zašto su ovi izbori historijski za Mostar i zašto se održavaju 20. decembra a ne 15. novembra, kao i u ostatku države?

U nastavku teksta slijedi pokušaj kratkog i jednostavnog odgovora na ova pitanja, mada “ukratkoi jednostavno” je teško izvodljivo za Mostar, no, pokušaću.

Nakon toga, u dva izborna ciklusa, 2012. i 2016. godine, lokalni izbori su se održavali u svim drugim mjestima u BiH osim u Mostaru. Mostarcima i Mostarkama je pravo da se kandiduju kao i pravo da biraju svoju vlast bilo oduzeto u pomenutom periodu. Upravo je to bio razlog zašto se moja malenkost, nakon godina i godina čekanja i bezuspiješnog vršenja pritiska na parlamentarne stranke u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, odlučila pokrenuti tužbu protiv BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Tužbu smo pokrenuli 2018. a pravosnažnu presudu u našu korist, tj. u korist svih Mostaraca i Mostarki dobili 29. januara ove godine. Presudom se Parlamentu BiH naložilo da u roku od šest mjeseci (do 29. jula 2020.) izglasa izmjene Izbornog zakona koje se tiču Mostara kako bi se omogućilo što skorije održavanje izbora.

Stjerani u kut, što zbog presude, tj. roka koji je tekao, što zbog diplomatske ofanzive i međunarodnog pritiska, dvije stranke sa najvećim brojem zastupnika u Parlamntu BiH, SDA i HDZ, 17. juna ove godine morale su postići interni sporazum oko Mostara koji su onda, zajedno sa svojim partnerima iz RS, tijesnom većinom izglasali u Parlamentu BiH. Sporazum je prošao sve parlamentarne procedure tek u julu mjesecu, skoro pa u “sudijskoj nadoknadi”, zbog čega je CIK BiH bio u mogućnosti raspisati izbore za Mostar tek 23. jula. Imajući u vidu da postoje zakonske odredbe koje kažu da mora proći 150 dana od raspisivanja izbora do njihovog održavanja, mostarski izbori su se najranije mogli zakazati za 20. decembar 2020. godine.

Nisu svi u Mostaru bili zadovoljni činjenicom da nas ponovo izdvajaju, te da smo na neki način i dalje “Grad-slučaj”, jer nećemo imati izbore u isto vrijeme kad i ostatak BiH, no, opozicija je bila zadovoljna datumom održavanja, jer to znači da će fokus svih, uključujući i medije i međunarodne posmatrače biti na Mostaru što treba da, teoretski, smanji mogućnost izbornih prevara.

Ono čime mostarska opozicija (Naša stranka je vjerovatno bila najglasnija po ovom pitanju) nije bila zadovoljna su nova “pravila igre”, koja su izglasanim izmjenama Izbornog zakona bila predviđena za Mostar.

Naime, po ranijim izborim pravilima, 35 vijećnika i vijećnica u Vijeću grada Mostara biralo se sasedam različitih lista. Jedna centralna, gradska lista sa koje se biralo 17 osoba za koje se moglo glasati sa područja cijelog grada i šest lista, po jedna za svako gradsko područje na koja je Mostar bio podijeljen. Sa tih šest lista, biralo se po tri osobe sa svakog područja, ukupno 18 osoba. Pozitivna strana tog starog rješenja je bila ta, što se uspostavljao kakav-takav balans između tzv. građanskog principa u slučaju gradske liste i etničkog principa koji je preovladavao na gradskim područjima s obzirom da se radi o šest gradskih područja, gdje je u svakom dominanatna jedna etnička skupina. Problematični dio ovog starog rješenja je bio taj što je svako gradsko područje davalo po tri mandata, uprkos velikim razlikama u broju stanovnika na svakom od njih. To je i bio razlog zašto je Ustavni sud ovaj model proglasio neustavnim i nedemokratskim jer je glas osobe na jednom području “vrijedio” više nego glas osobe na drugom području.

Bilo je potrebno čak deset godina i jedna presuda u Strazburu da se ovo ispravi, (to je bio i razlog zašto se izbori nisu mogli održati) tj. da se uradi prosta računica i mandati dodijele proporcionalno broju stanovnika. Ipak, ova “prosta računica” nije bila tako prosta jer se u kalkulaciji smišljenoj u HDZ/SDA kuhinji od gradske liste “otkinulo” četiri mandata kako bi se isti dodali gradskim područjima, tako da je sada omjer 13:22.

Ovaj model jedino odgovara onim strankama koje su ga i kreirale. Svi ostali koji podršku i povjerenje građana i građanki traže na području cijelog grada, na osnovu programa, ideja, vizije imaju lošu startnu poziciju. Pri tome, opozicija mora pokušati spriječiti etnonacionalne stranke da imaju dvije trećine u Vijeću koje su im potrebne da bi izglasali novi Statut Mostara čiji je prijedlog bio dio u junu potpisanog Sporazuma a koji podrazumijeva cementiranje etničkih podijela i osnaživanje gradskih područja nauštrb jedinstvenog i cjelovitog Mostara, grada svih Mostaraca i Mostarki.

Zadatak je težak ali nije neizvodljiv, pogotovo imajući u vidu da su rezultati desetogodišnjeg političkog haosa vidljivi i jasni svima kroz primjere propalih, ugašenih i preduzeća u stečaju, slučajeva namještenih tendera i sumnjivog trošenja bedžetskog novca, ratnih ruševina koje i 25
godina nakon rata stoje u centru grada, kao i općeg stanja zapuštenosti svih javnih površina i prostora.

Zadatak je težak jer se u Mostaru, nakon rata, nikada nije glasalo racionalno i na osnovu konkretnih rezultata političkih stranaka u proteklim mandatima, nego se uvijek pred izbore “podgrijavala” atmosfera otvarajući stare rane i ratne traume, pokušavajući natjerati ljude da
glasaju iz tačke boli i iz straha.

Jedino nam ostaje nada da će ovaj put izbori biti historijski, ne samo zato što se održavaju prvi put nakon 12 godina, nego i zato što ćemo glasati drugačije! Glasaćemo masovno, odgovorno, pametno, kao ljudi koji su prozreli stare igre i metode, svjesni da taj jedan dan vrijedi za četri ili čak 12 godina!

 

Irma Baralija je profesorica filozofije i sociologije, magistrica političkih nauka. Iza sebe ima niz godina rada u različitim školama u Mostaru (bosanski i hrvatski plan i program, te program Međunarodne diplome), kao predavačica na predmetima Sociologija i Teorija spoznaje. Eksterna je ocjenjivačica u programu Međunarodne diplome. Posvećena je istraživanju svih oblika formalnog i neformalnog obrazovanja u cilju kreiranja prijedloga i ideja za reformu obrazovanog sistema u BiH. Politički je aktivna kao predsjednica GO NS Mostar i članica Predsjedništva Naše stranke.

Odlučna u borbi za ljudska prava i slobode, a protiv svih oblika diskriminacije, čega je primjer i tužba protiv Bosne i Hercegovine koju je nedavno podnijela Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu zbog neodržavanja izbora u Mostaru.