Kontaminiranje kulture sjećanja u predizbornoj kampanji 2022. godine

Predizborna kampanja za Opšte izbore 2022. godine u Bosni i Hercegovini je svoje usmjerenje dobila kada su socijalna davanja sjela za pregovarački sto. Kupovina socijalnog mira ugroženih kategorija – studenata i većinskog biračkog tijela, penzionera predstavljalo je uvertiru za neurotične poteze koji su vješto zbunjivali javnost, a to je kontaminirana i kancerogena kultura sjećanja sa prefinjenom medijskom pažnjom.

Piše: Nevena Zelenika

Prvo materijalna baza, pa duhovna nadgradnja kazao bi velikoosporavani Karl Marks. Neophodno je da materijalno obezbijedite svoje biračko tijelo kako bi etnonacionalistička retorika imala smisla. Kultura revizionističkog sjećanja je svake izborne godine ista, postala je čak i predvidljiva. Kada na Gugl pretraživaču ukucate pojam „genocid“, dobijate 8 360 000 rezultata, ali ako uz taj pojam dodate i pojam „Dodik“ i filtrirate rezultate tako da se odnose samo na mjesec septembar, kada je predizborna kampanja trajala, vidjećete da je broj tih rezultata vrtoglavih 9 770 000. Negiranjem genocida i zločina koji su počinjeni u prethodnom ratu u BiH, romantizacijom rata i ratnih zločinaca, „odbrana otadžbine“ i naših očeva, djedova i braće koji su prisilno mobilisani ne znajući da će se besciljno izlaganje životnoj opasnosti žvakati u ustima okorjelih šovinista, dovelo je do osvajanja u skupštinskih i parlamentarnih fotelja od strane upitnih pojedinaca i pojedinki sa još upitnijom prošlošću.

Da biste bili sigurni da je slanje telegrama saučešća porodici osuđenog ratnog zločinca Brđanina, podsjećanjem na hrabre poduhvate VRS-a, zov otadžbine, davanjem milostinje borcima čiji život vrijedi 100KM, recept kaže da je neophodno da pronađete zajedničkog neprijatelja i protestujete mu „ispred kuće“. Što više pranja od odgovornosti i prebacivanje vrućeg krompira u četvrte ruke, to bolje.

„It is always a simple matter to drag people along whether is is a democracy or a fascist dictatorship, parliament or a communist dictatorship. Voice or no voice, the people can always be brought to the bidding of the leaders. This is easy. All you have to to is tell them they are being attacked and denounce the pacifists for lack of patriotism and exposing the country to danger. It works the same in every country“ (prim. prev. „Uvijek je jednostavno predvoditi ljude bez obzira da li je to demokratija ili fašistička diktatura, parlamentarna ili komunistička diktatura. Sa glasom ili bez glasa, narod se uvijek može dovesti do slijepog praćenja lidera. Ovo je lako. Sve što treba da im kažete je da su napadnuti i osudite pacifiste zbog nedostatka patriotizma i izlaganja zemlje opasnosti. U svakoj zemlji funkcioniše isto“) – rekao je njemački političar, pilot, vojni zapovjednik, visoki funkcioner NSDAP-a, Herman Gering.

Ni opozicija nije odoljela otrovnoj bomboni nacionalizma, tako su svoje kormilo usmjerili prema „politici Beograda“ i zatražili pomilovanje predvodnika nebeskog naroda, Aleksandra Vučića. Jelena Trivić, kandidatkinja za predsjednicu Republike Srpske u izbornoj noći izjavila je „Pratićemo nacionalnu politiku koja se kreira u Beogradu i nikada nećemo uraditi ovo što je Dodik sa Zoranom Milanovićem, predsjednikom Hrvatske, udarajući direktno na Srbiju. Naša obaveza je da ekonomski i u svakom drugom pogledu osnažimo RS, da je učinimo de facto u ekonomskom pogledu nezavisnom u ovoj složenoj političkoj strukturi koja se zove BiH. Srbi su stradali u mnogim ratovima u kojima smo se samo branili i mi jesmo nebeski narod koji treba naučiti pobjeđivati u miru.“ Dok tribine u Republici Srpskoj pršte od srpstva i od ponosnog ravnogorskog nasljeđa, sarajevski SDP na čelu sa Benjaminom Karić nikako da nauče iz grešaka populističkih kolega u dalekoj im Banjaluci. Koliko će nacionalizacija spomenika na Kazanima doprinijeti lijepo upakovanom procesu pomirenja koji Karićeva ponosno predstavlja kao svoj politički program, ostaje da vidimo. Dok Fadil postiđeno mazi ružu u Prijedoru, gradonačelnica Sarajeva postaje i prijedorofobna svakog 31. maja. Sa druge strane, koliko dugo će civilno društvo u BiH da koketira sa opcijama koje plagiraju građanske inicijative i time skupljaju političke poene kod preostalog življa?

Još od 9. januara 1992. godine, politička kampanja se neumorno uvlači u sve pore društva, ali fašizam, kao i svaki režim, ima određen vijek trajanja. Građansko društvo koje ima tendenciju da se širi u demokratskim okvirima na neuprljanim temeljima, mora što bolje da upozna svog neprijatelja i da uoči obrasce razvoja socijalne patologije koja se manifestuje u ovom fašističkom kotlu. Cognitio et impera (Upoznaj pa vladaj).

Kao što je Đorđa Meloni, nakon objavljivanja zvaničnih rezultata izbora u Italiji na tribini u Rimu naglasila da je ona katolkinja, bez susprezanja je i Trivić za njom ponovila: „Ja jesam Srpkinja“. Šizoidna kriza identiteta etnonacionalnih stranaka u Republici Srpskoj rezultirala je pobjedom narativa koji je ukusan, pitak i olako konzumiran. Zabavimo narod potkupljivim medijima, nije za svakoga program „Uspon desnice k'o ’39.“.

“Tekst je nastao u saradnji sa Fondacijom Friedrich Ebert i svi stavovi i mišljenja izneseni u ovom blogu nisu nužno i stavovi i mišljenja Udruženja građana “Oštra Nula”, i za iste Udruženje građana “Oštra Nula” ne snosi nikakvu odgovornost.”