U diskusiji na temu „Modernizacija i tradicija: zašto jedno isključuje drugo?“ koju je organizovalo UG Oštra Nula u saradnji sa Friedrich-Ebert-Stiftung u Muzičkom paviljonu Staklenac govorili su Andreja Živković sa Cambridge University i Azra Hromadžić sa Syracuse University.
Moderatorka na diskusiji je bila Danijela Majstorović sa Filološkog fakulteta u Banjaluci.
Diskusiju je otvorio Andreja Živković, sociolog i doktorski kandidat na Univerzitetu Cambridge govoreći o uticaju Evropske unije (EU) na krizu u zemljama periferije sa akcentom na „evropsku ideologiju“, koju slijedeći slavnu raspravu E. Balibara o „naciji-formi“ označava kao tip nacionalizma koji karakterizira telos, projekt i kontinuitet. Evropska ideologija stvara okvir unutar kojeg se suprotni interesi nacija-država i nacionalnih i multinacionalnih udruženja mogu izraziti kao borbe za različite projekte evropske integracije i modele evropskog carstva.
“Uloga i funkcija onoga što nazivamo “evropska ideologija” počelo je prije više desetljećja sa monetarnom unijom koja je istakla razlike između centra i periferije ekonomija. Njemački izvoz stvorio je deficit kod slabije razvijenih zemalja na periferiji Evrope, prisiljavajući ih da pozajmljuju novac od banaka u središtu kako bi pokrili deficite, čime je podstaknut neodrživ razvoj finansiran dugom” ,rekao je Andreja Živković.
Ovaj princip pozajmljivanja novca dobro je poznat u BiH, gdje Vlada pozajmljuje novac, u vidu kredita, a koji građani/ke moraju da vraćaju.
“U BiH kriza prekomjerne državne potrošnje je izgovor za mjere štednje i gdje te mjere štednje postaju teret krize koji se prenosi na narod. EU i monetarna unija su režimi koji regulišu unutar kapitalističke konkurencije koja ide u korist najjačim državama”, rekao je Andreja Živković.
O izgradnji demokratije u poslijeratnoj BiH i uticaju međunarodne zajednice na izgradnju mira u BiH govorila je Azra Hromadžić, docentkinja na odjelu Antropologije na Sirakuza Univerzitetu.
“Izgradnja BiH države pod međunarodnim vođstvom ojačava ratom nastalu etničku homogenizaciju teritorije i proizvodi “praznu naciju” i anti-državljane u poslijeratnoj BiH” , rekla je Azra Hromadžić.
Ova međuetnička podjela je najbolje opisana u jednom dijelu njene nove knjige “Građani prazne nacije” (Cheating Citizens) gdje učenici Mostarske gimnazije, poznatije kao dvije škole pod jednim krovom govore o “miješanju” i to poskrivećki da ih ne vide profesori u školskom toaletu dok zajedno konzumiraju cigarete.
“Mladi u BiH sazrijevaju strukturno ograničeni trima međusobno isprepletenim procesima koji generišu praznu naciju u BiH: rigidne vizije i prakse međunarodne izgradnje mira, etnički nacionalizmi i nepovjerenje koje oni proizvode te ratom inicirana, ubrzana etnicizacija svakodnevnog života” rekla je Azra Hromadžić.
Bez obzira na marginalnost mješanja u toaletu, etničke granice i etničko identifikovanje koji su izokrenuti na ovaj način preispituju čiste oblike konsolidacijskog modela međunarodne zajednice o etnički razdvojenim grupama, pa bilo to i samo privremeno. Ova pripadnost “zajednice u toaletu” je tako šira od obične učeničke solidarnosti protiv autoriteta. Drugim riječima, ove subverzivne i političke nekultivisane prakse mješanja u toaletu suptilno rade protiv ograničene i ograničavajuće etnopolitičke logike i prostornog upravljanja u školi. Istovremeno se ove zaigrane kulturne prakse otpora ne mogu se odvojiti od istorije mišljenja i konteksta segregacije i nasilja koje su ih omogućile, na koje se na kraju pozivaju i sa kojima ostaju povezane.
Autorka M.P.