Multimedijalno predavanje “Novo življenje partizanskih pjesama”
Na multimedijalnom predavanju “Novo življenje partizanskih pjesama” gdje je i predstavljenja knjiga “Muzika, politika, afekat” razgovarali smo sa autoricom Anom Hofman o novom življenju partizanskih pjesama u postsocijalističkom društvu u galeriji umjetnika “Galerija”
Knjiga Muzika, politika, afekt: novi život partizanskih pesmama u Sloveniji nastala je iz oživljavanja našeg nasleđa Drugog svijetskog rata gdje su partizanske pjesme bile jedan vid otpora fašizmu, ali i zbog šire revolucije uključujući Španski građanski rat, pokrete koji se rađaju šezdesetih godina u SAD-u i Latinskoj Americi.
“Tu se radi o širem korpusu pjesama koje su partizanske, a koje su se pjevale i nakon Drugog svjetskog rata u sklopu jugoslovenskog partizanskog pokreta. Ono što je po meni zanimljivo je jedan fenomen u Sloveniji, a to je da te pjesme ulaze u maenstrim naročito od protesta 2012, protiv vladinih mjera štednje. Ta se muzika prvi put koristi na neki novi način. Pokušava se ta muzika i vrijednosti i ideale koje ona nosi sa sobom predstaviti kao alternativa neoliberalnom kapitalizmu.” rekla je Ana Hofman.
Partizanske pjesme su vrlo bitne jer su te pjesme ostavlie veliki trag u nasoj istoriji i svi sa ovih prostora ih i dalje nose u sebi, kažu mladi, a neke od partizanskih pjesama koje oni znaju su Od Vardara pa do Triglava, Hej Slaveni, Druže Tito mi ti se kunemo, Ciao Bella. Smatraju da su partizanske pjesme danas zanemarene na nacin sto nam se podmece tzv. narodna muzika.
“Partizanske pjesme su jedan od važnijih ustanovitelja odnosno elemenata jugoslovenskog mita, na osnovu kojeg se temelji jugoslovenska ideologija, jugoslovenski identitet. One su tokom socijalizma prisutne u svakoj sferi u sferi socijalizacije u školama, te pjesme su se pjevale u školskim horovima, te pjesme su se pjevale na svakom mjestu, na državnim proslavama, ali sa raspadom Jugoslavije i svega što se dešavalo devedesetih godina one prosto prelaze u jednu potpunu negaciju. Tako da negdje od krize 2008. godine počinje se sa novom tematizacijom tog naslijeđa upravo kao odgovor revizionalizmu.” rekla je Ana Hofman.
Mnogi misle da je pjevanje partizanskih pjesama danas samo nostalgija za “Boljim životom”.
“Ja se ne bih složila sa tim, jer mislim da zagledanost u prošlost može da bude važan vid emancipacije, jer emancipacija i jeste osnovni vid jugoslovenskog socijalizma. Emancipacija na različitim nivoima, emancipacija žena, emancipacija kroz umjetnost, kroz sport, kroz različite sfere društvenog života. Tako da u tom smislu može uvijek da se radi o nekoj nostalgiji za boljim vremenima, ali po meni lično ta nostalgija ne mora da bude pasivizirajuća, treba upravo da se crpi iz prošlosti, neka rješenja, ideje za danas, za budućnost.” kazala je Ana Hofman.
Moć muzike je velika. Ona ne djeluje samo lingvistički i diskurzivno, ona djeluje i emocionalno i afektivno na različite načine, i tu je njen veliki potencijal.
“Muzika daje mnogo mogućnosti za identifikaciju, upravo se njome popunjava praznina u obrazovnom procesu u zdravom odnosu prema prošlosti. Interesovanje za ovakvu vrstu muzike je interesovanje za legitimno dugogodišnje istorijsko naslijeđe koga danas nema ni u obrazovnom procesu, ni u javnom diskursu, prosto o tome se ne debatira.”
Knjiga šalje poruku da u ovako kompleksnom svijetu nema jednostavnih odgovora. Partizanske pjesme su u prošlosti bile simbol borbe protiv fašizma, danas buđenje partizanskih pjesama i njihova primjena kod mlađih generacija postaje simbol borbe protiv kapitalizma.
Autorka: M.P.