“Od kulina bana i dobrijeh dana”

Povelja Kulina bana napisana je prije 833 godine, na današnji,  dan i to je najstariji dokument kod svih južnoslovenskih naroda i država, te pokazuje da je Bosna već u 12. vijeku imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara. Ona je dokaz bosanske državnosti. Zovu je i rodnim listom Bosne i Hercegovine.  Povelja Kulina bana je najstariji poznati diplomatski dokument i njegova vrijednost je nemjerljiva.

Povelja Kulina bana namjenjena je dubrovačkom knezu Krvašu, u vrijeme nastanka bio je prvi dokument kojim se regulišu trgovački odnosi između srednjovjekovne bosanske kraljevine i Dubrovačke Republike. Pisana je srednjovjekovnim bosanskim narodnim jezikom, dvojezičnim pismom ćiriličnom bosančicom i latinicom, na latinskom jeziku, što znači da je namjenjena i onima koji ne razumiju bosanski jezik. Kulin ban je ovim dokumentom dao Dubrovčanima slobodu kretanja i trogvanja, sigurnosti ljudi, robe i profita bez ikakvih plaćanja nameta na teritoriji tadašnje Bosne.

Povelja Kulina bana sačuvana je u tri primjerka, dva primjerka se i danas nalaze u Dubrovniku, dok je treći primjerak ukraden u 19. vijeku, danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Peterburgu. Bosna i  Hercegovina je uputila zahtjev za njeno vraćanje, ali ga je Rusija odbila jer smatra da Povelja Kulina bana, kao drugi dokumenti  Slovena po starosti, jednako pripadaju i njihovoj historiji.

Koliko je vladavina Kulina bana bila značajna govori to da nakon 833. godine  u narodu do danas ostala poznata izreka “Od Kulina bana i dobrijeh dana”. Kulin ban vladao je Bosnom od 1180. do 1204. godine, razvio je privredu koja se temeljila na rudarstvu i trgovini. Njegova vladavina je poznata kao zlatno doba, blagostanja i prosperiteta Bosne.

Prevod Povelje

U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.

Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.

Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.