Solidarnost, edukacija i građanski aktivizam je put do očuvanja rijeka i vode kao zajedničkog dobra, zaključili su učesnici panel diskusije „Voda je zajedničko dobro“, koju smo organizovali 18. februara putem Zoom platforme. Učesnici panel diskusije su bili: Jelena Ivanić iz Centra za životnu sredinu, Maksuma Topalović aktivistkinja UG Alternative Kakanj, Samir Lemeš sa Politehničkog fakulteta u Zenici i Robert Oroz iz udruženja Eko Gotuša. Diskusiju je moderirala Alma Midžić, aktivistkinja iz Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA.
Iako je Bosna i Hercegovina vodom bogata zemlja, brojni problemi prijete da ugroze ovo prirodno bogatstvo. Jedan od njih su naravno, mini-hidroelektrane, koje prijete da ugroze kvalitet vode i unište prirodna staništa. Još jedan veliki problem je i potencijalna privatizacija kako vodovoda, tako i prirodnih dobara – rijeka. Činjenica je i da Bosna i Hercegovina ima mnogo ruralnih zajednica koje nisu uključene na javne sisteme vodosnabdijevanja, što otežava održavanje i modernizaciju sistema.
Maksuma Topalović je predstavila zakonski okvir u BiH, te istakla razlike između zakona u FBiH i RS. Kako kaže, problem su odredbe kojih ima previše, zakoni, naznake… pa se građani, ali i vlast, gube u moru ordrednica koje ne znače mnogo u praksi. U FBiH tipovi vodosnabdijevnja se dijele na javne, koji su pod nadležnošću javnih preduzeća, i individualne, koje obično održavaju stanovnici tog mjesta paušalnim plaćanjima. Iako postoje pokušaji da se svi vodovodi stave pod nadležnost javnih komunalnih preduzeća, zbog velikih troškova održavanja i zastarjelosti sistema, ovaj proces i dalje traje, a postavalja se pitanje održivosti. U RS situacija je nešto drugačija, te bar zakonski svi sistemi vodosnabdijevanja moraju biti pod upravom javnih preduzeća.
Robert Oroz je podijelio svoja iskustva kada se radi u građanskom udruživanju, na primjeru sela Luke, u kojem su se građani povratnici sami udružili i renovirali sistem vodovoda. Nakon 15 godina i dalje ga održavaju sami, nezavisno od javnih komunalnih preduzeća. Samir Lemeš je govorio o stanju u Zeničko-dobojskom kantonu, problemima sa eksploatacijom vode, šume, ali i političkom strukturom.
O situaciji u entitu RS govorila je Jelena Ivić. Banja Luka nema problema sa redukcijama vode, ali ima velike gubitke u vodovodnoj mreži koji se polako riješavaju modernizacijom sistema. Govorila je i o problemu zagađivanja voda i pohvalila Deklaraciju o zaštiti rijeka u RS, ali i naglasila, kako je potrebno da se ove odredbe prenesu i u zakonski okvir.
Pored zakonskih nedostataka i problema sa vlastima u BiH, i sami građani svojim ponašanjem predstavljaju problem. Milica Pralica iz UG Oštra Nula, istakla je kako građani ne preuzimaju odgovornost, te kako ne shvataju ozbiljno rizike zagađenja. Edukacija stanovništa o njihovim pravima, ali i obavezama, trebalo bi da budei na višem nivou, zaključili su panelisti.
Uplitanje korporacija u vodosnabdijevanje bilo bi jako negativna pojava za BiH, rekao je Samir Lemeš, navodeći primjere drugih siromašnih zemalja, gdje je sličan proces doveo do jako skupih komunalnih usluga. Miješanje politike i davanje koncesija u mnogo čemu ugrožavaju prirodne resurse i daju prostor zloupotrebama zakonskog okvira.
Građanske inicijative su jako dobar način da se priroda sačuva, kao i da se zaustave projekti koji bi mogli imati negativne posljedice na životnu sredinu. Jedna od uspješnih akcija je i sajt Voda Eko-Akcija, koja za cilj ima dizanje svijesti o opasnosti mini-hidroelektrana, koje često proizvode zanemarljive količine električno energije, ali imaju veliki uticaj na prirodu, rekao je Robert Oroz.
Bez prirodnih resursa nema budućnosti i svi mi moramo da se borimo za njihovo očuvanje, poruka je panela.
Cijelu panel diskusiju možete pogledati na ovom LINK-u.