Osmi mart
Ironija je obilježavanje ženske vrijednosti samo jedan dan u godini. A žena može i jeste mnogo više! Svakodnevno! Danas se to očito ne vidi. Osmi mart postao je praznik za šminkanje realnosti kako je društvo u kojem živimo ravnopravno, a nije!
A sjećamo li se kako je sve počelo, šta je zapravo bila svrha ovog dana? 1857. radnice tekstilne industrije u New Yorku osnovale su prvi sindikat radnica i izašle na demonstracije žaleći se na tadašnje uslove rada i niske plate. 1910. u Kopenhagenu održana je prva međunarodna ženska konferencija na kojoj je na prijedlog Clare Zetkin ustanovljen Međunarodni dan žena, kao dan u kojem će sve žene svijeta moći zahtijevati svoja prava i poboljšanje uslova rada.
Godinama kasnije, ovaj dan se nastavio obilježavati kao dan kada se glas žena čuje glasnije, kada se rade koraci ka boljoj budućnosti i ravnopravnosti spolova. Međutim, situacija vremenom ne postaje bolja, naprotiv. Danas kada imamo razvijeniju svijest o problemu neravnopravnosti, feminističke pokrete, samosvjesne i samostalne žene, dovoljno postaje dobiti cvijet? Dobro, možda za one koje nisu tako skromne buket predstavlja nešto? Ili pak čekamo na komad nakita? A onda smo srećne i zadovoljne sve dok čarolija 8. marta ne prestane.
Buđenje 9. marta predstavlja hladan tuš, kada shvatite da su sve te žene stotinama godina ranije obavljale Sizifov posao za buduće naraštaje. Šta se to danas dešava sa ovim praznikom i percepcijom žena, a nažalost i velikog broja muškaraca kada je u pitanju pozicija i uloga žene? Bolji uslovi rada, ravnopravnost i jednake plate, bili su glavni razlozi ovog bunta. Danas, pak sasvim ravnodušno gledamo kako žene nemaju posao, prihvataju ulogu kućanice kao jedinu adekvatnu za sebe, čekaju muža koji podrazumijeva se zarađuje više nego što bi one ikad mogle. Ili pak ako su zaposlene, misaona imenica su famozne kvote koje nalažu da ih u političkoj, a i drugim sferama bude jednako.
Poenta osmog marta krije se duboko u korijenu problema stigmatizacije, diskriminacije i zanemarivanja žena. Ako ste čekali samo ovaj dan da se osvrnete oko sebe i poštujete, volite, i to pokazujete, onda je prekasno. Samim tim i bespotrebno jer žene koje su se borile za ravnopravnost i dobile svoj dan, sasvim sigurno nisu očekivale ovo što se danas slavi na ovaj datum. Zajednička borba za ljudska prava, koja su ujedno i ženska prava treba da traje svakodnevno. Sposobne smo da djelujemo na pozitivne promjene u našem društvo, zajedno!
Sara Velaga, rođena 28.4.1994. u Banjoj Luci. Završila srednju katoličku gimnaziju „Bl.Ivan Merz“. Studentica treće godine komunikologije i odnosa s javnošu na Komunikološkom koledžu „Kapa Fi“ u Banjoj Luci. Novinarka informativnog časopisa Senzor u Jajcu, dopisnica „Balkan Diskurs“ online platforme u Sarajevu. Aktivistica YiHRa, bavi se pisanjem proze već 10 godina. Bavi se diskriminatornim grupama u društvu, problemima današnjice, korupcijom i društvenim uređenjem te sistemom.
Svi stavovi i mišljenja izneseni u ovom blogu nisu nužno i stavovi i mišljenja Udruženja građana Oštra Nula, i za iste Udruženje građana Oštra Nula ne snosi nikakvu odgovornost.