Otvoreni forum: Koliko košta biti nezavisan_a u BiH?

Na otvorenom forumu „Koliko košta biti nezavisan_a u BiH?“ koji je održan 20. februara u Staklencu, razgovarali smo sa nezavisnim kandidatom za načelnika opštine Teslić, Konstantinom Savićem i Leilom Šeper, nesuđenom nezavisnom kandidatkinjom za vijećnicu Opštinskog vijeća Opštine Ilidža.

 Leila i Konstantin su sa nama podijelili svoja iskustva kandidature na prošlogodišnjim lokalnim izborima. Istakli su da im je novac bio najveći problem i da je bitno imati tim ljudi koji će pomoći u organizaciji kampanje, jer sami ne možete puno postići.

Kao višegodišnja aktivistkinja koja je bila nezadovoljna izborom kandidata na listama Leila je odlučila da se kandiduje.

„Poslije protesta i plenuma 2014. godine, počela sam da preispitujem svoj i naš aktivizam. Vidjela sam da je jedino tada (u uslovima nasilja) vlast prihvatila nas kao ravnopravne pregovarače_ice. Svjesna sam i da je to bila jedna ekstremna situacija koja se sigurno neće ponoviti godinama poslije. Mislim da mi trebamo polako ulaziti u institucije na sve načine koji su nam dostupni, a koji ne podrazumjevaju priključivanje političkim partijama. Tako sam došla do izbora, uz posebnu napomenu da trebam biti nezavisna.“ 

Kao mladom pravniku jedan od motiva da se kandiduje je taj što smatra da su kandidati koji se pojavljuju na listama nepodobni za obavljanje tih funkcija.

„Mnogo toga što nam serviraju putem medija a posebno putem javnog servisa bilo je kap koja je prelila čašu. Ja sam za opciju da se apsolutno iskorijeni svaki vid diskriminacije da se tajkuni satjeraju uz zid srama i da napokon očistimo i obezbjedimo prostor u kojem bi prije svega mladi ljudi mogli realizovati sopstvene ideje. Želim se boriti mada sve više mi se čini da bi trenutno vladajućoj vlasteli najviše odgovaralo da mi mladi ljudi  zauvjek napustimo ovo plodno tlo za čim je i većina posegla. A onda bi BiH postala zemlja staraca, spriječimo to zajedničkom borbom i snagama.“

Konstantin još uvijek vraća kredit koji je podigao za prošlogodišnju kandidaturu i ne stidi se što je na ovaj način finansirao kampanju.

„Digao sam kredit kod jedne banke u kojoj vam ne treba žirant, da pribavim potrebnih 1.000 KM da se kandidujem.“ ,rekao je Konstantin.

Lejla nažalost nije uspjela da se kandiduje zbog kasnijeg uključivanja i nepoznavanja procesa ostvarivanja pasivnog biračkkog prava.

Podrška i pozitivne reakcije koje su dobili ohrabrili su ih u namjeri da nastave dalje.  Konstantin razmišlja da se kandiduje za funkciju Predsjednika Republike Srpske ili poslanika u Narodnoj Skupštini, a Leila razmišlja da pokuša ponovo na sljedećim izborima.

„Intenzivno razmišljam o tome. U svakom slučaju želim biti dio tima koji će pomoći nezavisnom_j kandidatu_kinji da uđe u (najvjerovatnije) skupštinu kantona Sarajevo. Sve obaveze ne može ispuniti samo jedna osoba. Mora postojati tim ljudi koji radi zajedno, koji se dogovara, koordinira. Da li ću to biti ja ili neko iz mog okruženja, vidjećemo.“

U Bosni i Hercegovini živi oko tri i po miliona stanovnika. Prema statističkim podacima iz većih političkih partija, njihovo članstvo broji i do 750.000 ljudi. Iz ovoga se može izvući zaključak da je svaka peta osoba član ili članica neke političke partije.

Smatramo da je za ovakav korak trebalo puno hrabrosti, s obzirom da je politika kod nas pretvorena u biznis od koga korist imaju samo političke elite i njihova uža i šira rodbina…