Otvoreno pismo podrške Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine

Poštovani,

U ime organizacija Oštra Nula i Radnička solidarnost u BiH iz Banjaluke, želimo iskazati punu podršku i solidarnost Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine (NUBBiH) i njenim radnicima i radnicama u ovim teškim trenucima. Činjenica da je jedna od najvažnijih obrazovnih i kulturnih institucija u državi pred zatvaranjem, predstavlja nenadoknadiv gubitak za naše narode, ali i samu kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine.

Ova institucija, koja je simbol kulturnog identiteta naših naroda i čuvar bogatog kulturno-istorijskog nasljeđa naše države, nalazi se na rubu zatvaranja zbog nemara nadležnih organa i vladajuće tranzicione elite. Nažalost, prioriteti su im sudbina njihovih stranaka, budžeti i ekonomska moć, umjesto očuvanja kulturnih dobara naše države.

Narod bez znanja o svojoj prošlosti, istoriji, porijeklu i kulturi je kao drvo bez korjena, rekao je Markus Garvi.

Postavljamo pitanje koliko se novca izdvaja za kulturu u Kantonu Sarajevo i da li je to dovoljno da preživi kultura ili da ministri voze modernije automobile? S obzirom na to da Bosna i Hercegovina nema Ministarstvo za nauku, kulturu i obrazovanje na državnom nivou, već je ono podijeljeno po entitetima, odnosno kantonima, pitamo se da li mi danas branimo bošnjačku, hrvatsku i srpsku kulturu? Da li mi to imamo krizu etnonacionalnog identiteta, dok brišemo tekovine zajedniče istorije i kulture, gradeći novu, bolju, savremeniju i izmišljenu tradiciju? Zašto biramo ministre poput bivšeg ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo Kenana Alikadića, koji pored institucija kulture prolaze samo kada idu na trening ili poput ministara Dubravka Lovrenovića i Ivice Šarića za vrijeme čijih mandata je Zemaljski muzej BiH prestajao sa radom, pa su građani spašavali muzej u kampanji “Ja sam muzej”. Zašto nam se institucije kulture nalaze u ruiniranom stanju i pred zatvaranjem, a njihovu obnovu plaćaju strani donatori i ambasade? Kada će kultura našim političkim elitama postati primat? Zapitajmo se koliko sami znamo o vlastitoj kulturi i identitetu, sem onog serviranog u dnevno političkoj etnonacionalnoj agendi?

Država u kojoj je osnovana ova institucija, Jugoslavija, bila je emancipatorska tvorevina koja je radila na tome da kultura bude jednako dostupna i pristupačna svim njenim građanima. Danas, nažalost, svjedočimo pokušajima njenog potpunog uništenja. Svako uništavanje zajedničke istorije i kulturnog nasljeđa, te težnja ka čistoj etno-nacionalnoj kulturi konstitutivnih naroda, isključujući ostale, predstavlja čin barbarizma.

Istorijski značaj Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine (NUBBiH) ne može se dovoljno naglasiti. Biblioteka je već preživjela razaranja tokom ratnog perioda 90-ih, kada su naši narodi gurnuti u političko-ekonomsku devastaciju i kulturnu dekadenciju. Prvi put je ova kulturna institucija napadnuta 1992. godine, kada je zapaljena zgrada Vijećnice u kojoj je biblioteka bila smještena, pri čemu je uništeno oko dva miliona knjiga, članaka i časopisa. Nakon obnove Vijećnice, nije joj vraćena njena prvobitna uloga zgrade Nacionalne i univerzitetske biblioteke, čime je oteta građanima i građankama BiH, jasno pokazujući stav političke elite Sarajeva o smjeru u kojem će ići kultura.

Sada se ova institucija suočava sa sličnom sudbinom. Nemar vlasti nije usmjeren samo prema ustanovi kao takvoj, već i prema uposlenicima od kojih ona zavisi. Neplaćanje radnika, direktno je nepoštovanje njihovog rada, znanja i obrazovanja i vremena! Biblioteka je osnovana nakon Drugog svjetskog rata s namjerom da bude jezgro znanja, kulture i obrazovanja širokim masama radnog naroda u socijalističkoj izgradnji zemlje, znanja koje je bilo pristupačno svima. Nažalost, danas se rehabilituju neke stare ideje iz perioda prije Drugog svjetskog rata, koje postepeno razaraju naše kulturne i obrazovne institucije.

Iako je Skupština Kantona Sarajevo usvojila Zakon o privremenom sufinansiranju institucija kulture i obrazovanja, NUBBiH od ovog zakona nije imala nikakve koristi jer sredstva koja su obezbijeđena nisu dovoljna niti trajna. Protivimo se pretvaranju znanja u robu i prepuštanju biblioteka u ruke anarhije kapitala, kao i milionskom trošenju budžetskih sredstava na predizborne kampanje, populističku urbanističku izgradnju i medijsku propagandu koja dijeli naše građane, umjesto da se ova sredstva usmjere na izgradnju i očuvanje kulturnih institucija koje treba da promovišu univerzalne vrijednosti jedinstva, solidarnosti i slobode.

NUBBiH nije samo zgrada puna knjiga, ona je simbol našeg kulturnog identiteta i intelektualnog naslijeđa. Njeno očuvanje i razvoj treba da budu prioritet svih nas, jer bez nje, gubimo dio sebe i svoje istorije. Pozivamo sve građane da se uključe u borbu za očuvanje ove važne institucije i da zajedno radimo na njenom jačanju i unapređenju.

Vinston Čerčil je tokom Drugog svjetskog rata odbio ukidanje budžeta za finansiranje Ministarstva kulture, rekavši: “Ako ne branimo našu kulturu, šta onda branimo?”

Simbolično, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine zatvara svoja vrata 25. avgusta, baš na dan kada je 1992. godine granatirana i zapaljena, pri čemu je uništeno 80 posto ukupnog bibliotekarskog fonda. Da li Sarajevo, u kojem se zatvaraju institucije kulture važne za sve građane i građanke Bosne i Hercegovine, čije održavanje plaća međunarodna zajednica, doživljava kulturnu renesansu pod vođstvom aktuelnog ministra kulture i sporta Kenana Magode? Ili je ovo, pak, njegov posljednji agresorski metak kulturne devastacije i opsade, dok stvada kič i instant kulturnu istoriju novog doba?

Uništavanje kulture tokom opsade Sarajeva ostavilo je duboke rane, a današnja devastacija i zanemarivanje kulturnih institucija samo produbljuju te ožiljke. Očuvanje i unapređenje kulturnih institucija nije samo pitanje prošlosti, već i budućnosti našeg društva. Bez njih, gubimo dio svog identiteta i istorije, a time i mogućnost da gradimo bolje sutra.