Praksa neujednačenih prava: Resorna kantonalna ministarstva u FBiH na socijalna davanja troše od 40 do 87 posto budžeta

Oblici socijalnih davanja u Federaciji Bosne i Hercegovine, jednom od dva bh. entiteta, su neujednačeni. Ne postoji koordinacija koja bi ujednačila prava korisnika socijalne pomoći, pa je tako moguće da određena kategorija društva u jednom kantonu ima pravo na socijalnu pomoć, u drugom ne.

Piše: Slađan Tomić

Sama organizacija ministarstava je takođe neujednačena pa je tako u pojedinim kantonima socijalna politika u resoru zajedno sa zdravstvenom zaštitom, dok su u nekim kantonima ministarstva zdravlja odvojena od socijalnih politika.

Nije jednak ni procenat ukupnog budžeta resornih ministarstava koji se izdvajaju za pitanja socijalne zaštite i pomoći.

Za potrebe ovog teksta poslali smo upite na adrese resornih ministarstava svih deset kantona, a odgovor je stigao iz samo tri kantona: Zeničko-dobojskog, Unsko-sanskog i Kantona 10.

Analiza podataka ukazuje na neujednačen odnos kantonalnih vlasti prema korisnicima socijalne pomoći.

Izdvajanja za socijalna davanja po kantonima:

1. • Kanton 10 ‒ 7.026.000 KM (40,95 posto budžeta ministarstva),
   • Unsko-sanski kanton (USK) ‒ 18.243.900 KM (67,172 posto budžeta ministarstva),
   • Zeničko-dobojski kanton (ZDK) ‒  60.509.141 KM (87 posto budžeta ministarstva, deset posto ukupnog kantonalnog budžeta).

Svi kantoni pokrivaju osnovne oblike pomoći poput stalne novčane pomoći, pomoći za njegu i brigu o drugoj osobi, smještaj u ustanove socijalne zaštite, pomoć porodiljama (ali ne u jednakom obimu u svim kantonima), podrška civilnim žrtvama rata.

ZDK ima najširi spektar prava, uključujući ortopedske dodatke i dječje doplatke za mlade sa invaliditetom.

Sociološkinja Smiljana Vovna kaže da s obzirom na to koliko smo koruptivno društvo, da tako ni u domenu socijalnih davanja nismo ostali imuni na korupciju i različita postupanja.

„Poražavajuće je da jedno društvo, država i u ovom segmentu nije izgradila pravedan sistem za socijalno ugrožene kategorije. Razlike postoje po kantonima u iznosu koji se izdvaja iz budžeta, i nije to baš neka preporuka kada se Vlade hvale povećanjem ovih sredstava. Nerijetko, svjedočimo njihovom hvaljenju da su sredstva povećana za ove kategorije građana, umjesto da rade na politici zapošljavanja i na ovaj način smanje broja korisnika ovih novčanih sredstava“, kaže Vovna.

Koliko ministarstva izdvajaju za socijalna davanja?

Ukupni budžet Ministarstva rada, zdravstva, socijalne zaštite i izbjeglica Kantona 10, za 2025. godinu, iznosi 17.157.089,00 KM, a za socijalna davanja izdvojeno je 40,95 posto od ukupnog budžeta.

„Socijalne pomoći koje su obuhvaćene budžetom ministarstva su: pravo na pomoć za uzdržavanje, pravo na jednokratnu i izuzetnu novčanu pomoć, pravo na zdravstveno osiguranje osoba koje nisu osigurane po drugom osnovu, pravo na dječji doplatak, pravo na porodiljnu naknadu i jednokratnu novčanu pomoć novorođenčetu, pravo na naknade civilnim žrtvama rata, pomoć županijskom Crvenom križu i udruženjima osoba s invaliditetom“, navodi se u odgovoru Ministarstva na naš upit.

Kategorije stanovništva koje imaju pravo na socijalnu pomoć jasno su definisane, pa se na spisku osoba s pravom za socijalnu pomoć nalaze: djeca, djeca bez roditeljskog staranja, odgojno zanemarena djeca, djeca u sukobu sa zakonom, djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, djeca s invaliditetom, djeca žrtve nasilja ili trgovine ljudima, djeca zavisnici, djeca bez pratnje, djeca s društveno negativnim ponašanjem.

 „Punoljetne osobe koje ostvaruju pravo na socijalnu pomoć su: osobe s invaliditetom, materijalno neosigurane osobe, osobe u stanju siromaštva i za rad nesposobne osobe, starije osobe bez obiteljske skrbi, osobe s društveno negativnim ponašanjem, žrtve porodičnog i drugog nasilja, žrtve trgovine ljudima, žrtve zlouporabe psihoaktivnih tvari i drugih oblika ovisnosti, osobe kojima je zbog posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne skrbi“, pojašnjavaju iz Ministarstva.

Iz Ministarstva zdravstva, rada i socijalne politike USK kažu kako za socijalna davanja izdvajaju 18,2 miliona KM, što je 67 posto ukupnog budžeta ministarstva.

Oblici socijalnih davanja iz nadležnosti kantona su: stalna novčana pomoć, novčana naknada za pomoć i njegu druge osobe, naknada za vrijeme osposobljavanja za samostalan život i rad (čekanje na zaposlenje), smještaj u ustanove socijalne zaštite, naknada za hranitelja i hranjenika (djeca/odrasli), naknada plate ženi (majci) u radnom odnosu za vrijeme dok odsustvuje s posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta.

Pravo na socijalnu pomoć imaju i civilne žrtve rata, nezaposlene porodilje, a u socijalna davanja ubraja se i naknada za svako treće, četvrto i naredno živorođeno dijete, socijalno zbrinjavanje žrtava nasilja u prododici, zdravstvena zaštita neosiguranih osoba, dodatak za njegu i pomoć druge osobe.

Ministarstvo u socijalna davanja računa i smještaj u Centar za djecu bez roditeljskog staranja „Duga“ u Kulen Vakufu, smještaj u Sigurnu kuću, novac za rad Komisije za ocjenjivanje sposobnosti, razvrstavanje i evidenciju djece i mladih s teškoćama u razvoju.

Na spisku koji nam je dostavljen nalaze se i udruženja osoba sa invaliditetom, socijalnog i humanitarnog karaktera, penzionera i rad javnih kuhinja.

Ministarstvo izdvaja i novac za rad Crvenog krsta i Roditeljske kuće “Srce za djecu” Sarajevo.

Zanimljivo je i kako kantonalne vlasti u Bihaću ne ispunjavanju svoje zakonske obaveze pa određene kategorije stanovništva nikada nisu ostvarile svoje zakonsko pravo.

„Jednokratna pomoć za opremu novorođenog djeteta, pomoć u prehrani djeteta do šest mjeseci i dodatna ishrana za majke dojilje nisu se nikada isplaćivali na području USK, a spadaju u prava koja se finansiraju iz kantonalnog budžeta“, kaže Aida Omanović, načelnica Sektora za rad, socijalnu politiku, izbjegle i raseljene osobe i nevladin sektor pri Kantonalnom ministarstvu zdravstva i socijalne politike USK.

 Edin Arnaut, pomoćnik ministra za rad, socijalnu politiku i izbjeglice Zeničko-dobojskog kantona kaže kako je ovo ministarstvo u 2024. godini izdvojilo 60,5 miliona KM za socijalna davanja.

„Procenat nevedenih izdvajanja je 87 posto bužeta Ministarstva za rad, socijalnu politiku i izbjeglice ZDK, a u odnosu na Budžet kantona za 2024. Godinu, izdvajanja su u procentu deset posto“, kaže Arnaut.

Ministarstvo tako finansira širok spektar prava iz socijalne zaštite poput novčane i druge materijalne pomoći (stalna novčana pomoć, jednokratna ili privremena pomoć, socijalno-intervenirajuća pomoć), refundacija troškova medicinskog vještačenja u prvom stepenu, osposobljavanje za život i rad, smještaj u hraniteljsku porodicu, smještaj u ustanove socijalne zaštite, privremeni smještaj i zbrinjavanje u Sigurnoj kući.

Civilne žrtva rata u ZDK imaju pravo na ličnu invalidininu, dodatak za njegu drugog lica, otropedski dodatak i porodičnu invalidininu.

Kada su u pitanju prava porodice sa djecom, definisana je naknada umjesto plate ženi (majci) u radnom odnosu, za vrijeme dok odsustvuje sa posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta.

„Novčana pomoć ženi (majci) koja nije u radnom odnosu, te dodatak za djecu i mlade sa invaliditetom“, navodi Arnaut.

U FBiH skoro 350.000 osoba u stanju potrebe za socijalnom zaštitom.

U Unsko-sanskom i Zeničko-dobojskom kantonu naglašavaju dodatnu pomoć žrtvama nasilja i osobama sa društveno negativnim ponašanjem. U Kantonu 10 ne navode eksplicitno pomoć u radu sigurnih kuća i smještaj žena žrtava porodičnog nasilja u privremeni smještaj.

S druge strane USK ne isplaćuje pomoć porodiljama, što ih stavlja u neravnopravan položaj. Podaci iz drugih kantona nisu dostupni, ali prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, broj osoba koje su u 2023. godini ostvarile pravo na socijalnu zaštitu je 343.375.

„Broj korisnika socijalne zaštite u Federaciji BiH u 2023. godini: broj maloljetnih korisnika socijalne zaštite je 73.932, a punoljetnih 269.443“, navodi se u odgovoru Zavoda.

Kada je u pitanju kategorija korisnika socijalne zaštite među maloljetnicima, to su osobe ugrožene porodičnom situacijom (30.215), a među odraslim su osobe koje nemaju dovoljno prihoda za život (113.936).

Vovna upozorava da zbog neujednačenih prava u Federaciji mnogi mijenjaju mjesto prebivališta zbog pogodnije socijalne zaštite.

„Potrebno je izraditi jedinstveni sistem kriterija ko može biti korisnik i pod kojim uslovima, jer se često u praksi događa da ljudi mijenjaju mjesto boravka da bi ’upali’ u ove kategorije stanovništva“, kaže Vovna.

Pojašnjava da to ne znači da osobe u stanju potrebe za socijalnom pomoći treba da budu zaboravljene, ali da je potrebno kvalitetno i ujednačeno rješenje.

„Socijalna politika se pravi od mandata do mandata i budžetske godine, ali to bi trebalo da bude program koji zahtjeva duboku socijalnu analizu i koji treba da bude fleksibilan, s obzirom na inflacije kojima svjedočimo u zadnjim godinama. Potrebno je usaglašavanje makar jednom godišnje i ne smije biti na štetu korisnika”, zaključuje Vovna.