Predstavljanje Bosanskog atlasa ratnih zločina

Predstavljanje Bosanskog atlasa ratnih zločina



Prezentacija Bosanskog atlasa ratnih zločina 1992-1995 održana je u utorak, 22. oktobra u Muzičkom paviljinu Staklenac. Prezentacija Bosanskog atlasa ratnih zločina 1992-1995. u Banjaluci je dio niza prezentacija koje su organizovane ove godine u Srbiji, Hrvatskoj i na Kosovu, a koje se nastavljaju  po Bosni i Hercegovini. Nakon održanih prezentacija u Bijeljini, Tuzli, Brčkom i Banjaluci prezentacije će se nastaviti u još nekoliko gradova Bosne i Hercegovine.

O Bosanskom atlasu ratnih zločina 1992-1995, ali i o temi suočavanja sa prošlosti u BiH govorili su Mirsad Tokača (Istraživačko dokumentacioni centar), Soraja Zagić (forum ZFD) i Goran Bubalo (Mreža za izgradnju mira). Razgovor je moderirala Milica Pralica.

Ono što Bosanski atlas ratnih zločina čini posebnim jeste činjenica da su događaji i lokacije, ne samo precizno označene na karti (tj. locirani u određenim ulicama ili poljima), već se nude i svi dodatni, u ovom času raspoloživi, dokumenti kao ilustracija o onome šta se desilo – npr. fotografije i video zapisi, sudske presude, izjave svjedoka, spomenici ili groblja. Štaviše, mjesta masovnih grobnica (gdje god da su tijela identifikovana) su povezana sa listom žrtava
dobijenom iz baze podataka Istraživačko dokumentacionog centra (IDC).

Dodatno, obezbijeđena je i opcija pretraživanja svih žrtava i incidenata upisivanjem prezimena ili naziva mjesta (za događaje). Na Atlasu će biti javno dostupna i „Bosanska knjiga mrtvih“.

Prezentacija Bosanskog atlasa ratnih zločina

Prezentacija Bosanskog atlasa ratnih zločina

Posljedica nesuočavanja s prošlošću  dovela je do toga da postoji više različitih verzija istorije i nastavnih programa koji djeci u školi različito interpretiraju istoriju/historiju/povijest, a i mediji često nisu vjerodostojni prilikom izvještavanja. Da bi se izgradila bolja budućnost neophodno se suočiti s onim što je bilo, da se popišu žrtve, ratni zločini, mjesta stradanja.

Kao dio država bivše Jugoslavije i danas se suočavamo sa prošlošću, a istorija koja se izučavala u mračnim vremenima komunizma i starijih generacija izučava se i danas. Mi smo uvijek „neke druge“ optuživali za zločine, Nijemce, Austrougare i slično, a puno je toga našeg gurnuto pod tepih. Prije rata smo svi bili braća i sestre, to je bilo moje lično viđenje i mišljenje, ali mi smo imali rat u kojem je 100.000 ljudi stradalo, rekao je Goran Bubalo.

Bosanski atlas ratnih zločina je koncipiran tako da će ponuditi obilje informacija o lokacijama, događajima  i svemu što se dešavalo u period od 1991-1995 godine.

Tu će biti dostupan i poimenični popis žrtava sačinjen u četiri toma namijenjen bibliotekama i nauci, a atlas će se moći od decembra preuzeti na internetu besplatno i u njemu će se moći vršiti pretrage po imenu i prezimenu žrtava bilo da su poginuli kao vojnici ili da su ubijeni kao civili ili ratni zarobljenici.

Razlog što ovo radimo jeste što želimo da jedinstvena baza podataka bude dostupna široj javnosti. Bili smo i u Srbiji, Hrvatskoj i na Kosovu, a sada od septembra smo u BiH krenuli sa serijom predstavljanja u mnogim gradovima, rekla je Soraja Zagić.

Istraživanje građe za atlas je trajalo više od 10 godina, a i sada se arhiva dopunjava podacima ukoliko se do njih dođe ili se neko od članova porodice poginulog/poginule javi.

Ustanovljeno je 2750 događaja i 1870 različitih lokacija. Događaji o kojima se u atlasu pominje biće dostupni za pretragu klikom.

Bilo da su u pitanju masovna ubistva, grupna, živi štitovi, genocid, snajperska dejstva, napad na vjerske objekte, kao i kad govorimo o lokacijama medicinskih, vojnih ustanova, spomen obilježja, vjerskih objekata i slično koji su oštećeni ili skrnavljeni, uništeni ili minirani.

Prezentacija Bosanskog atlasa ratnih zločina u Staklencu

Prezentacija Bosanskog atlasa ratnih zločina u Staklencu

Istraživana su i vojna groblja i spomen sobe u svrhu kompariranja i dopunjavanja podacima, ali je i uvid javnosti izuzetno važan.

Dokumentaciju sam sakupljao punih 28 godina i želio sam da bude dostupna svima jer je ipak ovo 21. vijek i prisutna je razmjena informacija na svim nivoima. Vi ispred sebe imate atlas, možete konkretno vidjeti šta se desilo i gdje, ko su učesnici, dakle imate vezu između prostora, vremena i učesnika u tome. Meni se historija moje zemlje možda ne sviđa, ali ja je ne mogu pisati drugačije nego onako kako se ona desila. Tragedija ove zemlje je toliko velika, da nama nikakva pretjerivanja u brojkama nisu potrebna. Kad govorimo o kulturi sjećanja, ona je izuzetno važna jer prošlost utiče i na sadašnjost i na budućnost. Mi ovim žeilo poslati i antiratnu poruku da nikad niko ni protiv koga ovdje ne upotrijebi silu da bi mijenjao ili realizirao svoje političke ciljeve, kazao je Mirsad Tokača.

U društvu je prisutan problem da se žrtve i njihove familije gurnu što dalje od glavnog problema, da se on monopolizira od strane vlasti i da onda vlast monopolizira istinu koristeći ih u dnevno nacionalne svrhe, pa se kreiraju etnonacionalne istine koje su separatne i zatvorene u sebe, a neophodno je humanizovati žrtve.

To što sam ja radio nije se sviđalo vladajućim strukturama. Mi smo popisali građane bez obzira na njihovo etničko, vjersko, ideološko porijeklo i ubjeđenje, vojnu pripadnost i slično. Mene nije zanimalo zašto je i da li je neko ratovao, mene je tokom procesa izučavanja zanimalo samo da li je on građanin ove države. To je bila velika greška starog režima, dakle, Titova Jugoslavija koja je uradila dosta dobrih stvari nije uradila suštinski važnu stvar a to je da nije popisala sve svoje građane. Mislim da je to bilo ideološki potpuno pogrešno i politički amoralno. Željeli smo humanizirati ljude i učiniti ovu priču potpuno dostupnom, naglasio je Tokača.

Takođe, činjenica je da vojnici nisu pod zaštitom ženevskih konvencija, dok civili i ratni zarobljenici jesu. Neophodno je bilo promijeniti pristup temi, da sa priče o brojkama koje su se često ponavljale bude ustanovljen broj od 100.000 građana ove zemlje koji su smrtno stradali, što vojnika, što civila. Tu postoje i podaci, napomene, dodatni spiskovi, a i podaci se stalno ažuriraju i unose fotografije žrtava ili neki drugi detalji do kojih se dođe tokom istraživanja.

Problemi sa registrima boraca i civilnih žrtava su proizilazili iz sistemske korupcije u kojoj je glasačko tijelo obezbjeđivanosebe  na taj način  i kada su neki mijenjali status žrtve zbog penzije, invalidnine.To je ogromna populacija gdje ima 57.000 vojnika koji su poginuli, ali neki od njih čak nisu bili vojnici iako tako stoji u popisu, rekao je Tokača.

Važna faza istraživanja predstavlja uzimanje izjava od članova porodice poginulih i uzimanje sudskih presuda. Mikronivo je prikazivanje konkretnog slučaja i mora se istražiti da bi se napravila makroslika. Podaci će se moći pretraživati, ali se neće moći intervenisati.

Na način kad se otvori kontakt, pojaviće se određeni formular koji će se moći popuniti i dati svoje informacije o tome što on zna. Podaci će ići na provjeru i direktnog kontakta, intervja.

Sudska i krivična odgovornost postoji za bilo kakve lažne podatke, kao i korisnici lažnih prava. Vjerske zajednice takođe imaju važnu ulogu u suočavanju s prošlošću jer da bi se društvo suočilo, moraju i takve zajednice, kao i samo razjašnjivanje poticanja zločina.

Takođe, sve što prati određene presude, uključujući izjave svjedoka su takođe uključeni, sve što ilustruje događaj.

Galerija: Predstavljanje Bosanskog atlasa ratnih zločina 1992-1995.

Važno je da priča bude kompletna i da znamo odgovor na zašto, a laž je potrebna samo onima koji na tome grade svoje fotelje. Neophodno je spriječiti razne vrste pretjerivanja, manipulacija i upotpuniti podatke, kaže Tokača.

Osim institucija, civilnih društva, udruženja, aktivista i aktivistkinja, svačija je  građanska dužnost da se suoči s prošlošću.  Neophodno je sagledati i ustanoviti sve  perspektive kako bi se donio objektivan sud, izbjeći istorijski revizionizam guranja pod tepih, javno voditi mirovni dijalog i žrtvama vratiti humanitet.

Događaj je organizovan u partnerskoj saradnji Istraživačko-dokumentacionog centara (IDC), foruma ZFD BiH, Mreže za izgradnju mira, Oštre Nule i National Endowment for Democracy.

Piše: Nataša Lazukić