Prvi korak: Pravno – edukativne radionice

Prvi korak: Pravno – edukativne radionice



Drugi dio radionica u sklopu projekta “Prvi korak”  bile su  pravno–edukativne radionice i našim učesnicima su se obratili pravni eksperti sa iskustvom rada u organizacijama civilnog društva (OCD) objasnili koja su njihova zakonska prava, šta učiniti kada se ta prava prekrše, kojim institucijama da se obrate i na koji način one treba da reaguju.

Tom prilikom smo razgovarali sa pravnicima Enom Kljajić Grgić, koordinatorkom Centra za pravnu pomoć Transparency International Bosne i Hercegovine (TIBiH) i Nenadom Bosnićem, pravnikom angažovanim u eTrafika i Koaliciji “Pod lupom”.

ON: Koji zakoni regulišu rad organizacija civilnog društva?

Ena Kljajić Grgić: Rad organizacija civilnog društva u Bosni i Hercegovini regulisan je Zakonima o udruženjima i fondacijama na svim nivoima vlasti, tako da u BiH postoje četiri zakona koja regulišu osnivanje i rad organizacija civilnog društva Bosne i Hercegovine (BiH), Republike Srpske (RS), Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) i Brčko Distrikta (BD). Međutim, bez obzira na postojanje posebnog zakona kakav je Zakon o udruženjima i fondacijama, organizacije su u svom radu obavezne poštovati i druge propise kojima se regulišu drugi pravni odnosi.

IMG_6057

Ena Kljajić Grgić

Nenad Bosnić:  Pored Zakona o udruženjima i fondacijama, koji regulišu osnivanje i djelatnost OCD-a u svim dijelovima BiH, veliki broj drugih zakona na OCD primjenjuje se samo u određenom dijelu. Takav je, na primjer Zakon o radu, koji daje okvire za zapošljavanje lica u OCD-u, ili Zakon o porezu na dodatu vrijednost, koji predviđa oslobođenja od ovog poreza za OCD te uslove pod kojima i ta lica postaju obveznici, ili pak Zakoni o lokalnoj samoupravi, koji definišu mehanizme za uticaj OCD na rad organa lokalne samouprave.

 ON:  Koje zakone treba  najviše da prouče organizacije civilnog društva?

Ena Kljajić Grgić: S obzirom da organizacije imaju čestu potrebu da komuniciraju sa organima uprave na svim nivoima vlasti, neophodno bi bilo da savladaju osnovne pravne mehanizme iz Zakona o upravnom postupku BiH, RS, FBiH, BD a kako bi se upoznale sa procesnim institutima kao što su zahtjev, zaključak, rješenje, žalba i slično, te rokovima postupanja organa uprave. Osim toga, neophodno je i poznavanje Zakona o referendumu i građanskoj inicijativi, Zakona o javnom okupljanju, Zakona o javnom redu i miru, Zakona o slobodi pristupa informacijama i drugih propisa u zavisnosti od projekata koje implementiraju. Na primjer, organizacija koja sprovodi projektne aktivnosti vezane za predškolsko obrazovanje mora poznavati osnovne propise koje se odnose na tu oblast. U zavisnosti od teritorije na kojoj djeluju organizacije dobro bi bilo da se upoznaju i sa osnovnim propisima lokalnih zajednica.

Nenad Bosnić:  Za sam kvalitet djelatnosti OCD-a važno je dobro poznavanje i zakonodavstva oblasti kojom se organizacija bavi, kao i evropske regulative u tom domenu, jer je ona često dobar pokazatelj mogućih i/ili budućih tendencija domaćeg zakonodavstva. Tu su, takođe, i podzakonski akti koje donose nadležna ministarstva ili krovne organizacije, a koji su često podjednako važni, ako ne i važniji za uređenje određene oblasti.

ON: Koja su  prava organizacija civilnog društva?

Nenad Bosnić: Domaći pravni sistem predviđa širok spektar prava koja se odnose na OCD, a ona su navedena, ne samo u spomenutim zakonima, već i u ustavnim aktima koji su na snazi u BiH. Radi se o značajnom paketu prava, koji daje punu slobodu u vršenju društveno korisnih aktivnosti, pa ni same OCD često nisu svjesne mogućnosti koje im stoje na raspolaganju. Zbog toga je neophodno ove akte dobro proučiti i prije samog početka rada.

IMG_6077

Nenad Bosnić

Ena Kljajić Grgić: Organizacije civilnog društva imaju status pravnih lica i uživaju sva prava garantovana Ustavima BiH, FBiH, RS i BD, Međunarodnim konvencijama i pozitivnim propisima BiH. Radi se o širokom setu prava koja je nemoguće sva nabrojati. Primjera radi, to su pravo na slobodu izražavanja, slobodu misli i opredjeljenja, savjesti i uvjerenja, kao i javnog izražavanja mišljenja, pravo na ispravku neistinitog obavještavanja, pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih i drugih organa i organizacija, da im podnose predstavke, peticije i predloge i da na njih dobiju odgovor…

 ON: Šta učiniti kada se  prava organizacija civilnog društva prekrše i kome treba da se obrate organizacije?

 Ena Kljajić Grgić: Ukoliko su prava organizacije prekršena pojedinačnim pravnim aktom organa uprave, na primjer- rješenjem, organizacija treba da iskoristi postojeće pravne mehanizme kao što su podnošenje žalbe drugostepenom organu, pokretanje upravnog spora pred nadležnim sudom. U slučajevima da se prava organizacije krše na drugi način, organizacija može pokrenuti parnični postupak pred nadležnim sudom- na primjer postupak za zaštitu od klevete, te se obratiti Instituciji ombudsmana za ljudska prava u BiH i drugim organizacijama koje pružaju besplatnu pravnu pomoć.

Nenad Bosnić: Način zaštite prava zavisi od nekoliko pitanja, prvenstveno toga ko krši pravo OCD-a, o kojem se pravu radi i u kojoj situaciji se povreda prava desila. Zbog toga je nemoguće dati univerzalan odgovor na ovo pitanje, ali, praktično gledano, najčešći mehanizmi zaštite su žalba na odluku upravnog organa i tužba pred nadležnim osnovnim sudom. Zbog sistemskih problema koji postoje, a koji se prvenstveno odnose na spor rad pravosudnih organa i kršenje zakonskih rokova, podjednako važan aspekt zaštite prava je i uključivanje medija u konkretan slučaj te osiguranje vidljivosti problema i pritiska javnosti u pravcu njegovog blagovremenog rješavanja. Često je ova kombinacija formalnih i neformalnih instrumenata zaštite neophodna za osiguranje potpune zaštite.

Projekat “Prvi korak” sprovodimo uz podršku Fondacije Heinrich-Böll-Stiftung Kancelarija u Sarajevu.

Autorica: M.P.