Referendum ili kako je to bilo 2011-e godine

Piše: Mirjana Tešanović

Priča o referendumu ispričana je još 2011-e godine. Narodna skupština Republike Skrpske (NSRS) donijela je tada odluku o raspisivanju referenduma o nametnutim zakonima u BiH od strane Visokog prestavnika, posebno o Sudu i Tužilaštvu BiH i njihovoj neustavnoj verifikaciji u Parlamentarnoj skupštini BiH. Odluku je NSRS donijela u aprilu 2011. godine.

U maju te iste 2011-e godine u Banjaluku dolazi Ketrin Ešton Visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbjednost i Miroslav Lajčak, izvršni direktor za zapadni Balkan u Službi za spoljne poslove EU, poznat još i kao ex Visoki predstavnik u BiH. Sastaju se sa predsjednikom Republike Srpske, Miloradom Dodikom i predsjednikom Narodne skupštine Republike Srpske, Igorom Radojičićem te između ostalog razgovaraju i o odluci Narodne skupštine Republike Srpske o referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH.

Nakon toga priča o referendumu pada u zaborav a odluka NSRS o raspisivanju istog kao da nikada nije ni postojala. U zaborav, negdje, na dnu neke prašnjave ladice, pada i Izvještaj o postojanju osnovane sumnje za počinjenje krivičnih dijela za Dodika, Džombića, Stankovića i ostale koji je SIPA 2009. proslijedila Tužilaštvu BiH. Narodna skupština i građani RS poslužili su tada Miloradu Dodiku kao dobra startna pozicija u pregovorima za vlastitu korist. Zove se to zloupotreba najvišeg zakonodavnog organa i vlastisog naroda. Zašto neko uopšte misli da je 2015. priča o referendumu drugačija.

Scenari je gotovo identičan, samo su okolnosti značajno drugačije nego te 2011-e ne samo da je RS praktično u finansijskom kolapsu, već se i moć Milorada Dodika polako urušava. Sve češće iskaču različite kriminalne afere, građani više nisu toliko sluđeni “svojim Bajom” i odnosi u SNSD-u su sve klimaviji.

Sedamnaestog jula Dodik je izjavio: “Mogu da budu profesionalni i u okviru svojih ingerencija i da se ne mešaju u pravosuđe Republike Srpske. Kad to završimo, nestaju razlozi za referendum. Ukoliko se ne desi dogovor, ostajemo pri referendum”.

U martu ove godine otvara se slučaj Boska, navodi da je Ugovor o prodaji iste ništav. Osmog jula 2015. godine UO M.tel-a Srbije donosi konačnu odluku da se neće useliti u poslovnu zgradu koju je u Banjaluci napravila firma „Grand trade“ Mile Radišića, kuma Milorada Dodika i odbjeglog osuđenika na tri godine zatvora za kojim još nije raspisana međunarodna potjernica. UO je konstatovao da nisu ispunjene odredbe Ugovora o zakupu poslovnog prostora između kompanije M:tel i firme „Grand trade“, te donio odluku po kojoj je ovaj ugovor sa 30.06.2015. godine prestao da važi.

Na kraju, cijela priča o referendumu može se spakovati u ovaj dio izjave Milorada Dodika, “Mogu da budu profesionalni i u okviru svojih ingerencija i da se ne mešaju u pravosuđe Republike Srpske”.

U kojoj mjeri bi se Sud i Tužilaštvo BiH doista “mješali” u kriminalne afere u RS teško je reći, ali je jasno da Dodik nema pasolutno kontrolu nad ovim institucijama kao što ima nad pravosuđem RS. Pravno gledano sam referendum ne bi imao nikakav učinak jer o Sudu i Tužilaštvu BiH mogu samo da odluče oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na isti način na koji su ih formirali, a za šta su glasali i poslanici SNSD-a.

Međutim, postoje raličita mišljenja o političkim posljedicama koje bi održavanje referenduma imalo i one su uglavnom prijeteće, od rušenja BiH pa do mogućeg oružanog sukoba. Ja mislim da od referenduma neće biti ništa kao što nije bilo ni te 2011-e godine.

Iz ovoh Dodikovih igranki treba da shvatimo da smo kao građani postali taoci njegove politike koja ima samo jedan cilj, njegove lične interese i interese male grupe ljudi oko njega. Treba da shvatimo i to da će učiniti sve da se zaštiti od “Sanader scenarija” ne obazirući se na moguće posljedice svojih postupaka. Milorad Dodik je na neki naćin grobar Republike Srpske i tome se ne bi trebalo posebno radovati jer posljedice po cijelu BiH mogu biti u konačnici zaista prijeteće.

Mirjana Tešanović, rođena u Sarajevu, živi u Banjaluci.  Po zanimanju pravnica. Do 2008-e godine bavila se aktivno političkom logistikom. Od tada se bavi privatnim poslom, a politički djeluje kao aktivistica u GI Park je naš.

Svi stavovi i mišljenja izneseni u ovom blogu nisu nužno i stavovi i mišljenja Udruženja građana Oštra Nula, i za iste Udruženje građana Oštra Nula ne snosi nikakvu odgovornost.