Socijalna (NE)Pravda u BiH
Otvoreni forum “Socijalna (NE)Pravda u BiH” organizovali smo 17. aprila u Socijalnom edukativnom centru – SEC u Banjaluci.
Statistike pokazuju da smo prva zemlja po nezaposlenosti u Evropi, a druga u svijetu. U posljednjih pet godina BiH je ostala čak bez 349.000 stanovnika, odnosno bez 11,4 odsto populacije. Broj stanovnika BiH mlađih od 15 godina najviše se smanjio i to za 32,5 odsto. Radno sposobno stanovništvo spalo je sa 2.598.000 na 2.396.000., dok je radna snaga je spala sa 1.133.000 na 1.008.000.
Sa našim panelistima Vladom Simovićem i Daliborom Savićem, profesorima sa Fakulteta političkih nauka u Banjaluci i Goranom Mlinarević, aktivistkinjom i pravnicom međunarodnih ljudskih prava iz Sarajeva, razgovarali smo o socijalnoj (ne)pravdi u BiH, krizi ljevice, kako je došlo do urušavanja socio-ekonomskog sistema i koji su koraci što mogu dovesti do poboljšanja trenutnog stanja u BiH. Panel je moderirala Tanja Topić iz fondacije Friedrich Ebert.
“BiH je zemlja opterećena prošlošću, ali smo dio puta velike ekonomske i društvene nejednakosti. Preko 50 posto stanovništva uopšte nema posao, manje od 20 posto ako i radi postavlja se pitanje da li je uopšte prijavljeno. Mi pripadamo kategoriji ljudi koji žive sa manje od dva dolara dnevno. Jedino rješenje za sve ovo je ljevica, ali je najveća kriza što sada više ne znamo i ne razumijemo ljevicu. Osnovni fundament ljevice je briga društva o pojedincu i metaideološki konstrukt, a to je da o svemu možemo razgovarati otvoreno i usavršavati se. Zajednica je osnovni elemant ljevice i treba da težimo jednakosti rezultata (zdravstveno osiguranje, besplatno školstvo, pravna zaštita i zbrinjavanje)”, rekao je Vlade Simović.
Na ovom panelu predstavljeno je i značajno istraživanje Životne priče radnih migranata iz BiH: Balkanski diskurs, liminalnost i integracija, koje je objavljeno u Journal of Balkan and Near Eastern Studies, a čiji autori su: Dalibor Savić, Anđela Pepić i Duško Trninić. Odlazak u inostranstvo ustvari predstavlja strategiju izlaženja iz socijalne nesigurnosti u okrilju postojeće države koja stanovnicima ne nudi nikakvu sigurnu egzistenciju.
“Nas je interesovao širi kontekst, a vodilo nas je pitanje da li su privremeni ili trajni odlasci uslovljeni ekonomskim faktorom ili životnim iskustvima. Radili smo online ankete i autobiografske intervjue. Unutar balkanističkih studija ne ispituju se više narativi koji nameću elite, a tragajući za konceptualnim okvirom iskoristili smo tipologiju antropologa Ivana Čolovića (Balkan kao bauk, Balkan kao obećana zemlja, Egzotični Balkan, Balkan kao metafora). Ljudi vrlo plastično opisuju svoja iskustva, ustanovljeno je da odlaze jer su se predali i izgubili povjerenje u pravnu državu. Prikriveni defitizam je zasnovan na ubijeđenosti da se izmijeni postojeće stanje bh. društva i svoj život ljudi vide na drugačijem tlu”, ispričao je Dalibor Savić.
Čak su i opozicioni odnosi postali konkurenti i primarno su usmjereni na osvajanje kontrole resursa i njihovu distribuciju. Na mikronivou je lakše djelovati jer se lakše boriti protiv mikro moćnika, a tranzicija kod nas je krenula odozgo kao i kod nekih modernijih društava čija smo refleksija i čiji je model centralistički.
“Krivica nije samo u kapitalističkom individualcu, generalno smo krivi jer smo omogućili da nam oduzmu sve alate, kao i samo državno vlasništvo. Demokratija se ne dešava samo preko izbora, postoje i neki drugi načini direktne demokratije koje građani mogu iskoristiti i dobro je da se budi ta svijest, nažalost često postfactum odreagujemo kad se desi neko ubistvo tj. ugrožavanje lične sigurnosti ili privatizovanje javnih prostora preko skrivenih intervencija (primjeri gradnje mini hidrocentrala). Pristup socio-ekonomskim pravima je i sam pristup ličnog preživljavanja, a mi smo došli u situaciju da živimo u državi koja je kao neki feud gdje smo svi robovi, pa i sam val migracija jeste ne samo socijalno pitanje već i pitanje shvatanja života, ljudi ne žele biti robovi u torovima. Jedina moguća trenutna intervencija je na mikronivoima, a kada budemo politički svjesni djelovanje će biti moguće i na nekim višim nivoima”, ispričala je Gorana Mlinarević.
Galerija: Socijalna (NE)Pravda u BiH
Da bi počeli da mijenjamo stvari na bolje neophodno je da radimo na razvoju lokalne demokratije, odnosno da počnemo da se angažujemo na rješavanju problema u našim lokalnim zajednicama, da politizujemo probleme na mikronivou i da kroz process umrežavanja počnemo da širimo naše djelovanje. Sve dok to ne učinimo ne možemo krenuti dalje. Pitanje je samo našeg ličnog angažmana tj. koliko smo odlučni i istrajni u borbi za prava koja nam pripadaju. Mi, kao građani i građanke ne smijemo biti apolitični, jer se situacija tiče svih nas!
N.L./M.P.