Piše: Azra Berbić
Zamislite svoju kuću ili stan u kojima svakodnevno boravite i obavljate sve lične aktivnosti. To je mjesto na kojem se osjećate sigurno, tu je vaša privatnost zaštićena. Imate dobre brave, sigurne prozore, možda i ogradu oko dvorišta, alarm; time štitite svoju privatnost i sigurnost, osiguravate se od toga da vas neko ne opljačka ili špijunira.
Opširnije
Piše: Azra Berbić
“Seksualno uznemiravanje je djelo koje se najmanje prijavljuje u cijelom svijetu, bar 2/3 ostane samo kao trauma i šteta nanesena žrtvi ali ne bude prijavljeno, ne uđe u sistem, ne registruje se, ne sprovede se kroz sudske procese.” , rekla je Mel Flanagan na skorašnjoj skupštini žena sudija u BiH, na kojoj se o sudskoj praksi u BiH i SAD-u pri procesuiranji krivičnih djela seksualnog uznemiravanja, silovanja i nasilja u porodici.
Opširnije
Piše: Azra Berbić
U novembru je istekao moj dvogodišnji ugovor o radu, poštujući svoje zakonske obaveze, želeći prije svega iskoristiti svoje pravo na zdravstvenu zaštitu, prikupila sam potrebnu dokumentaciju i otišla se prijaviti na biro. Nakon što sam se uredno prijavila otišla sam do centra za socijalni rad kakao bih prijavila zdravstveno osiguranje po novom osnovu. Međutim susreala sam se sa zamislite polutipičnim šalterskim službenikom i službenicom. Predala sam prethodno uzetu potvrdu iz biroa i svoju zdravstvenu knjižicu na šalter i ubrzo mi je službenik rekao kako nažalost još uvijek ne može prijaviti moje zdravstveno osiguranje jer “još nije prošlo ovo čudo što je trebalo proći u sistemu“.
Opširnije
Piše: A.M.P.T.
Koliko puta ste dosad čuli izraz ,,antifašizam“? Sigurna sam, bezbroj. Ali koliko puta ste se zaista zapitali šta on znači i kakvu priču krije iza sebe? Antifašizam je zajednički naziv za grupe, organizacije i ideologije koje se junački suprostavljaju fašizmu i nacizmu. Izraz je u upotrebu ušao sredinom 1920-ih godina i označavao je žestoke protivnike italijanskog desničarskog režima sprovođenog od strane zloglasnog diktatora Benita Musolinija. Antifašistička borba koja je trajala više od 20 godina i mobilisala desetine miliona ljudi, ostavila je dubok trag u društvima. Iako je ovaj pokret odnio pobjedu, prijetnja od fašizma nije nestala.
Opširnije
Piše: Dubravka Vujnović Božić
Banjalučko porodilište. Preko 3000 porođaja godišnje. Glavna mantra svake porodilje “Neka je samo živo i zdravo!” Iskustva iz porodilišta su priča za sebe. Pričaju ih žene međusobno, dijele na internetu, anonimno. Često su te priče toliko mučne i teške da se ne preporučuju trudnicama. Ne treba da se opterećuju takvim pričama. Treba da misle pozitivno! Poželjno je da pronađu način kako će njihov porođaj da prođe što je bolje moguće. Jedan od načina je u narodu dobro poznat kao “čašćavanje”. Izvodi se na način da u kovertu staviš jednu prosječnu platu ”tutneš” je u džep onom za koga misliš da može da ti pomogne “da te ne pate gore”. Drugi način je da preko prijatelja, poznanika, rodjaka… poručiš onoj istoj osobi da bi trebalo da te “pripazi” jer bi taj rođak, prijatelj, poznanik… mogao da mu uzvrati uslugu. Treći način je (ako nisi u stanju da realizuješ neki ili oba gore navedena) da se pomoliš nekom svom svecu da sve bude u redu.
Opširnije
Piše: Bojan Krivokapić
Pionir dobio pet iz pismenog iz srpskog, o pesništvu Milana Rakić, Iskrena pesma&dr. Nastavnica je bogobojažljiva, čita im očenaš pred kontrolni, prebrojava ko ima brojanicu, a ko nema i zašto, tvrdi da Mađari ne postoje, jer hungarizovani Srbi, i moli da nikad ne idu u Sarajevo, jer “tamo nas je preklalo devedesetih”. Pionir kaže da je nastavnica retardirana. Ja kažem da je za inspekciju. Moglo bi se o školi još štošta, ali o tome neki drugi put. A ta pesma Milana Rakića mi se uvek činila jasnom i jednostavnom: pesnik piše o lutki na naduvavanje, koja ima rupu da bi se lirski subjekt zadovoljio, jer on svoju dragu moli da (samo)ukine sva čula, da ćuti, ne govori, plus voli je samo kad je on u njoj. Malo prostački, možda, ova moja interpretacija. Ispade nedojeban pesnik. Ali to je lirski subjekat, a ne pesnik, itd. A o Milanu Rakiću se napisaše silne knjige.
Opširnije
Piše: Bojan Krivokapić
Piše mi juče Srđan iz Zagreba, u vezi sa knjigom koju treba da mu kupim, da mu, ako nemam tih 15 evra koliko knjiga košta – javim, poslaće, da se ne stidim, jer nije to sramota, kad nemaš para. Jer znamo se. Mlohava izdavačka kuća s Trga republike nesposobna je da odgovori na upit, da li može da se kupi direktno kod njih, jer jeftinije je, jer takva su vremena. Danima nema odgovora, dani se kotrljaju po razgnjecanim ulicama grada koji se sprema za vojnu paradu. Nema veze, kupiću u knjižari.
Opširnije
U društvu u kojem živimo, prvo mora biti muško, da bi bilo na neki način upakovano u vrijednost. Međutim, kad si žensko kojoj ne daju da bude žensko, prva i prvo je žensko. Prvi osmomartovskimarš u kojem sam učestvovala ostaće mi u sjećanju po jednoj nemiloj sceni koja se dešavala unutar samog marša, a daleko izvan njega, po tekovinama. Prolazimo Gospodskom ulicom u Banjaluci i odzvanja zvuk čestitki za „praznik žena“. Tu i tamo čujem „Srećan ti osmi mart!“ kroz zvuk pištaljki koje moje kolege i kolegice nose i obilato koriste.
Opširnije
Svjesna da je i negativan publicitet – publicitet, odlučila sam bez referiranja na ime, pozvati idejotvorca masovne grobnice u obliku Republike Srpske instalirane ispred BBI-a u Sarajevu na odgovornost koju ima spram Bošnjaka, u čiji procenat spada i sam, ne sumnjam, a koji, za razliku od njega, ne obitavaju u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Opširnije
Sekunde, minuti, sati. Dani i godine. Prolaze. Budimo se s ubjeđenjem zvanim ,,biće bolje”. Ja sam odustao od tih riječi. Uvijek sam na svijet gledao realno i, priznajem, pesimistično. Pokušavam zamisliti situaciju u kojoj nam je kao društvu bolje, ali ne ide mi. Zar je to uopšte moguće? Prošlost nas brine, a sadašnjost je uvijek nepredvidljiva, za tili čas pretvori se u prošlost. Međutim, mene najviše kopka budućnost. Realni pokazatelji kažu da je neizvjesna. Očekivanja nisu sjajna. Kažu da će nam biti gore. Neću reći pa zar može gore?! Može, i te kako. Niko ne zna šta nas očekuje, šta nosi dan, a šta noć. Živjeti u takvom okruženju zaista je rizično. Rizično za našu egzistenciju, sreću i psihu. Pitanje s dugom tradicijom ovdje je – otići ili ostati? Većina mladih je svjesna mnogih problema, te zato radije bira prvu opciju, opciju koja im vjerovatno nudi bolje uslove života u svakom pogledu. Priče mladih koji su, s jedne strane, uspješni_e studenti_kinje, ali s druge strane i neuspješni_e, jer ne mogu naći adekvatan posao, tjeraju nas da drhtimo zbog straha od sopstvene budućnosti.
Opširnije
