Razmišljam o onih trinaest ministarstava kulture koja smo spominjali sa gorčinom kada je, sada već na sreću, ponovo otvoreni Zemaljski muzej BiH bio pred zatvaranjem. Čudili smo se koliko ministarstava, institucija i organa vlasti imamo i koja postoje da bi se bavila kulturom, a ispostavilo se da se njome najmanje bave. Govorili smo: „Nigdje nema više ministarstava kulture, a manje kulture koja stvarno živi!” Uvijek smo bili društvo apsurda i paradoksa, nikako da se oslobodimo tih epiteta, toliko smo se srodili sa njima da nas je skoro nemoguće zamisliti drugačije. Tog 24. maja sam se ponovo sjetila ove tako često izgovarane rečenice. Za većinu nas je to bio još jedan sunčan majski dan, većina i nije znala da je tada održana 30. sjednica Predstavničkog doma. Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova je na toj sjednici predložila da se izvrše izmjene i dopune Zakona o Vijeću ministara BiH koje su predviđale uvođenje kvote od 40% minimalne zastupljenosti oba pola u Vijeću ministara BiH. Naslućujete, taj prijedlog nije podržan. Bila sam sigurna da će ovaj prijedlog biti usvojen i razočarala sam se. Da li sam bila naivna i lakomislena, ostaje da se pitam.
Opširnije