Žarka Radoja: Politika zidova neminovno vodi politici mržnje

Žarka Radoja: Politika zidova neminovno vodi politici mržnje



O izbjegličkoj krizi, izbjeglicama i migrantima, odnosu vlasti Srbije prema izbjeglicama i o ulozi medija u izvještavanju o izbjegličkoj krizi razgovarali smo sa Žarkom Radojom, novinarkom i aktivistkinjom. Žarka je izvještavala sa terena nastojeći da fotografijom i tekstovima pomogne ljudima koji su prolazili takozvanu Balkansku rutu i približi njihove potrebe i probleme građanima i građankama Srbije, ali i regiona. 

Žarka Radoja je dugogodišnja novinarka koja je karijeru započela u dnevnom listu „Vesti“, a nastavila kao novinarka i urednica internet portala e-novine.com i dopisnica radija i internet portala Deutsche Welle na hrvatskom i bosanskom jeziku. Jedna je od osnivača i novinarka regionalnog portala kontrapress.com. Članica je Nezavisnog udruženja novinara Srbije i neformalne Novinarske mreže, koja radi na izgradnji solidarnosti i jačanju saradnje među novinarima država nastalih raspadom SFRJ.

Razgovarala: Milica Pralica

Ko su migranti i zašto su postali opasnost, a ne ljudi koji bježe iz područija zahvaćenih ratom?

Žarka Radoja: Izbeglice beže od rata, migranti su ljudi koji napuštaju svoja mesta življenja iz različitih razloga.

Ovih dana aktuelna je reklama jedne poljske škole jezika, napravljena u susret Božiću, u kojoj deka naručuje knjigu i CD za učenje engleskog i time se bavi neko vreme. Vidimo ga kako obeležava stvari po kući karticama sa engleskim nazivima, kako svaki slobodan trenutak koristi da sluša engleski (čak i kad spava), gleda akcione filmove i non stop ponavlja reči i rečenice na engleskom. Uglavnom fraze tipa „Zdravo, ja sam…“, „Volim te“, „Divan si“. Onda pakuje svoje stvari i putuje ka Velikoj Britaniji, u posetu sinu. U kući ga čeka unuče kojem prilazi i kaže na engleskom : „Zdravo. Ja sam tvoj deda.“

On je otac jednog migranta koji je u drugoj zemlji poslom ili zbog škole. I u ovoj reklami zapravo vidimo koliko život porodica koje su razdvojene, nije jednostavan.

Većina nas smo migranti, ljudi koji napuštaju svoje domove u potrazi za boljim životom.

Međutim, politički narativ koji se poslednjih više od dve decenije gradi u vezi migracija ovakav način života sve više postavlja kao problem, koji je kulminirao takozvanom izbegličkom krizom u 2015. godini. Medijska histerija oko ovih ljudi, rasistički govori političara koji su postali mejnstrim, strah od drugog i drugačijeg, strah od gubitka posla u vreme i ubrzo nakon ekonomske krize koju smo prošli, doveli su do toga da je, recimo, u toj istoj Velikoj Britaniji, jedan od takvih „sinova“ ubijen pre nekoliko meseci, a da je poljska zajednica protestovala zbog sve lošijeg položaja i sve češćih rasističkih ispada. Strah koji fabrikuju mediji i političari, primarno odgovorni za integraciju ovih ljudi,  kao i svaki strah – nije realan. Problem nisu migranti, ni izbeglice, nego politika koja ih kriminalizuje, ponižava, dehumanizuje.

Zamislite svet bez ljudi koji ne donose u druge svetove svoju kulturu, jezik… Kako bismo ikada išta saznali, naučili, zavoleli. Ovaj svet jeste svet migracija.

Pored socio-društvenih problema koje imamo, zašto su nam migranti najveći problem?

Žarka Radoja: Migranti nam nisu najveći problem. Najveći problem, s ozbiljnim razlikama od zemlje do zemlje, jesu nesposobne političke elite, nejednakost unutar EU i cele Evrope, kriza evropskih institucija koja traje već godinama, što se moglo videti na primerima Grčke, Italije, Španije, a koja je sa ovim najvećim talasom izbeglica u Evropi posle Drugog svetskog rata, samo ogoljena. Problem je nepostojanje jedinstvene spoljne politike EU. Problem su mediji koji su širili i još uvek šire paniku i govor mržnje. Problem je činjenica da su zbog privatizacije i outsourcinga, odnosno uništavanja javnog sektora, odgovori u pomoći država EU slabiji nego, recimo, devedesetih godina. Problem je što u rešavanju ekonomske i političke krize EU imamo kao odgovorne izbeglice, migrante, snažan porast islamofobije i rasizma, a znamo da to nije uzrok, samim tim ne može biti ni deo bilo kakvog rešenja. Umesto da im se pomogne da se integrišu i da im se pruži sva neophodna pomoć, Evropa ovim ljudima uskraćuje osnovna ljudska prava. S te strane, nisu problem migranti ni izbeglice, problem je aktuelna politička situacija u zemljama Evrope.

Podsetiću da migranti ne stižu u Evropu poslednjih godinu i po dana. Većinom su u pitanju izbeglice koje beže od rata i dužni smo da im pružimo svu moguću zaštitu. Izbeglice poslednjih godinu i po dana stižu i do drugih zemalja sem Grčke i Italije. Na njihove obale stižu godinama, a migranti stižu u Evropu decenijama. Veliki talas migracija, onaj iz istočne Evrope posle pada Berlinskog zida, nije doveo do ovakvog odgovora, kakav imamo danas.

Koliko je izbjeglica u Srbiji i prelaze li i dalje granice sa Srbijom?

Žarka Radoja: Prema zvaničnim podacima UNHCR-a blizu 6.000. Međutim, prema podacima nekih drugih nevladinih organizacija koje rade na terenu intenzivno, taj broj je između sedam i 10.000. To je veliki broj za podkapacitiranu zemlju poput Srbije, koja nije učinila mnogo da pripremi iole pristojan smeštaj za te ljude. Naprotiv, politika vlasti je već prešla neke granice, pa je preporuka ministarstva da se ljudima koji se smrzavaju na ulici ne daje hrana i odeća i obuća. Granica sa Srbijom se prelazi u oba smera – izbeglice s krijumčarima prelaze u jednom pravcu, a policija deo migranata vraća nezakonito preko granice u Makedoniju ili u Bugarsku.

 

Koliko su vlasti u Srbiji danas spremne za izbjegličku krizu, u smislu pružanja pomoći tim ljudima, a ne dizanja zidova na granicama?

Žarka Radoja: Nisu bile na početku talasa, i uprkos mnogobrojnim obećanjima u toku prošle godine – nisu spremne ni danas. Jedino što je država Srbija napravila jeste da je, kako je to rekao Nikola Kovačević iz Beogradskog centra za ljudska prava, omogućila ovim ljudima da ne umru. Sve mimo toga bilo je na leđima volontera i nekih nevladinih organizacija, koje sada vlast otvoreno proziva. U odnosu na žičane bedeme Mađarske, pse i lovce na ljude Bugarske, Srbija deluje humanije, ali ovo zaista ne može i ne sme biti način poređenja. Pričamo o ljudima koji su zaštićeni međunarodnom konvencijom i zaslužuju svaku podršku i pomoć.
Danas, kada je u zemlji zaglavljeno nekoliko hiljada ljudi, umesto da pripremi prazne prostore, kojih ima sasvim dovoljno, vlast u Srbiji bira da ove ljude nezakonito izbacuje iz zemlje, da ih maltretira po ulici, da im uskraćuje osnovnu pomoć. Dakle, pričamo o najosnovnijim stvarima. O integraciji je iz ove perspektive gotovo besmisleno govoriti.

Zašto poslije izbora u Srbiji, priča o migrantima i izbjeglicama više nije najvažnija tema u medijima?

Žarka Radoja: Priča o migrantima i izbeglicama nikada nije bila najvažnija tema u medijima. Ovde je najvažnija tema premijer Srbije. Migranti ovde nisu bili čak ni tema predizborne kampanje. U trekutku kada je to bila tema broj jedan u Evropi i svetu, u Srbiji se malo više o tome pisalo i govorilo, ali generalno – oni ovde nisu bili niti jesu najvažnija tema u medijima.

No, realno, izbeglice više nigde nisu najvažnija tema u medijima, što je posebno poražavajuće.   

Čini mi se da je uloga izvještavanja pojedinih medija o migrantima više bila u ulozi huškanja i zastrašivanja nego informisanja o realnim činjenicama i stanju.

Zašto?

Žarka Radoja: Zato što su mediji u Srbiji već preko 30 godina u toj ulozi – počev od pripreme za rat u Jugoslaviji. „Politika“, „Večernje novosti“, RTB, tadašnja RT NS bile su predvodnice huškanja i priprema za rat koji je usledio.

Danas, kada su na vlasti ljudi koji su kreirali takve medijske i druge politike, uloga medija je opet ista – tražiti neprijatelja. Da li je on izbeglica ili aktivista inicijative „Ne da(vi)mo Beograd“ za njih nema preterane razlike sve dok služi širenju mržnje, proizvodnji neprijatelja i proizvodnji straha. Ukratko, skretanju sa pravih tema – o korupciji, kriminalu i sl. Nažalost, nismo naučili da se priča tu ne zaustavlja. Kada ne bude izbeglica – biće neko drugi. Vi, ja… Sigurno neko.

No, s druge strane, ni deo medija van ovog područja nije bio imun na huškanje. Naprotiv.

Podizanje zidova na granicama za neke je rješenje, a za druge kriza evropskog društva. Šta vi mislite o tome?

Žarka Radoja: Podizanje zidova nikada nije rešenje. Ako ga neko takvim i predstavlja, radi to zarad političkih poena, ali to nikada nije bilo niti će biti rešenje. Na kraju krajeva, pogledajte protiv koga mi dižemo žice – majki, dece, nemoćnih, starih, ljudi sa celim životom u jednoj kesi.

Za ovaj odgovor ne treba gledati odnos prema migrantima. Imamo dovoljno podeljenih gradova nakon rata na postjugoslovenskom prostoru. Krenimo od Mostara, preko Mitrovice do Vukovara.

Sa politikom zidova, koja neminovno vodi politici mržnje i obrnuto, došli smo do stanja da, kako je rekao jedan mađarski policajac na granici, te ljude mogu da ubiju i nikoga neće biti briga. I koliko god za mene to bilo duboko uznemirujuće i neprihvatljivo – to je istina. Do toga je dovela politika zidova, koja je za deo EU postala prihvatljiva. To je politika s kojom ulazimo u 2017. godinu.