Zašto su mladi pasivni i zašto misle da je to neminovno?
Većina mladih osoba u BiH su razočarani i isfrustirani zbog situacije u kojoj se nalazi država. Loše stanje ili potpuni kolaps vladaju u mnogim sferama, počevši od obrazovanja, kulture, medija, preko korupcije i nepotizma, pa sve do netolerancije i diskriminacije u društvu. Sve to je uticalo da većina mladih želi napustiti BiH, a mnogi su to već i uradili. Ovaj negativan trend među mladima traje duži niz godina, a prema svim pokazateljima, trajaće još dugo. Njihovo obrazovanje nije cjenjeno, a sa konkursa za zapošljavanje skupljaju se odbijenice. Korupcija i nepotizam im uzimaju sve, od prilike za zaradu, pa do volje i ambicioznosti. Svi težimo dostići obrazovni maksimum, ali nam kroz glavu često prođe pitanje “vrijedi li ovo?”. Ove pojave veoma negativno utiču na život svake osobe, naročito mladih koji su u najboljim godinama suočeni sa nestabilnim psihičkim stanjem i gubitkom motivacije.
Ukoliko želimo sagledati i drugu stranu, može se zaključiti nešto poražavajuće. Mladi u BiH su pasivni! No, ovdje ne mislim na njihovu izolovanost uzrokovanu nebrigom vlasti, već na njihovo lično opredjeljenje. Bez obzira na veliku nezaposlenost i partijsko zapošljavanje, praksa je pokazala da osobe sa volonterskim iskustvom, odnosno uporne i ambiciozne osobe imaju mnogo veće šanse za sticanje radnog odnosa. U vrijeme kada postoji veliki broj nevladinih organizacija, političkih partija, te raznih kurseva i dokvalifikacija koji mladima mogu biti od velike koristi u njihovoj ličnoj i profesionalnoj karijeri, pasivnost je ipak dominantna pojava. Neki od razloga za neaktivnost mladih su manjak slobodnog vremena, druge aktivnosti, uticaj roditelja i nezainteresovanost.
Svakodnevno na portalima i društvenim mrežama vode se brojne diskusije na teme problema koji postoje u određenoj zajednici. Za mnoge od njih motivisanost što većeg broja ljudi, a posebno mladih osoba, mogla bi biti privremeno ili konačno rješenje problema. Upiranje prsta u vlast stalni je i često uzaludan posao. Primjetno je da nevladine organizacije i omladinske fondacije sve više daju podršku mladima kako bi se rješili ovakvi problemi. To može biti idealna prilika za podsticanje mobilnosti i aktivnosti mladih, a sve s ciljem rješavanja konkretnog problema.
Međutim, pasivnost kod mladih je evidentna i kod iniciranja i sudjelovanja u promjenama na nivou lokalne zajednice, entiteta ili države. Pored peticija, inicijativa i protesta koji mogu biti prilika za velike promjene, ovih dana aktuelna je tzv. osnovna građanska dužnost – glasanje, odnosno izlazak na izbore. Kroz razgovor sa vršnjacima_kinjama, zaključio sam da većina njih neće izaći na izbore. Razlozi za to su jednostavni i osim mladih dijele ih i ljudi svih generacija. Mišljenje da su svi političari isti i da su promjene nemoguće, najčešće su predrasude koje postoje u društvu. S jedne strane, niz proteklih izbornih rezultata pokazali su da je ovo pretežno tačno, ali s druge strane, iz ugla jedne mlade osobe ovo je prilično loše. Mladi bi trebali biti ti koji stvari neće prepustiti okolnostima, već dati svoj doprinos eventualnoj promjeni. Nezadovoljstvo prema odnosu vlasti treba biti sankcionisano, a izbori su jedna od najboljih, najpoštenijih i najdemokratičnijih prilika za to.
Veća inkluzija mladih u svim procesima donošenja odluka, uključujući i građanske izbore, kao i njihova aktivnost i angažovanost u lokalnoj zajednici, u velikoj mjeri mogu popraviti njihov položaj i unaprijediti kvalitet života jedne zajednice.
Dalibor Kraišniković je student na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Volontira u nekoliko nevladinih organizacija i udruženja građana. Osnovica njegovog društvenog djelovanja su ljudska prava (prvenstveno marginalizovane grupe), suočavanje sa prošlošću i omladinski aktivizam. Piše za omladinske časopise “Preventeen” i “Karike”, a povremeno radi kao dopisnik za lokalne nevladine organizacije i portale.
Svi stavovi i mišljenja izneseni u ovom blogu nisu nužno i stavovi i mišljenja Udruženja građana Oštra Nula, i za iste Udruženje građana Oštra Nula ne snosi nikakvu odgovornost.