Mentalno zdravlje u doba patrijarhata

Tema muškog mentalnog zdravlja u društvu, najčešće se pojavljuje tek površno, sporadično ili u formi šale, iako upravo muškarci čine najveći broj onih koji izvrše samoubistvo. Umjesto da se o tome govori ozbiljno i kontinuirano, novembar kao mjesec muškog zdravlja prolazi simbolično, bez stvarne društvene podrške. Upravo zato je važno otvoriti pitanje  –  kakvu ulogu u svemu tome ima patrijarhat?

Tekst priredio: Amar Ćatović

Patrijarhat kao izvor pritiska i ograničenja

Patrijarhat se često doživljava kao sistem koji ugnjetava žene, ali jednako snažno pogađa i muškarce. On nameće nepisana pravila o tome šta muškarac smije, a šta ne smije biti. Od ranog djetinjstva šalju se poruke: „ne plači”, „budi jak”, „ne pokazuj slabost”, „drži to u sebi”. Ove poruke na kraju postaju okvir koji određuje emotivni život.

Problem nije u snazi ili nježnosti kao osobinama, već u činjenici da se muškarcima uskraćuje pravo na puni emocionalni spektar. Kada se jednoj polovini društva dosljedno govori da ne smije biti ranjiva, to ostavlja posljedice, od potisnutih emocija i unutrašnjeg pritiska, do narušenog mentalnog zdravlja.

Posljedice emocionalne zabrane

Usvajanje ovih pravila dovodi do nedostatka emocionalne pismenosti, empatije i mogućnosti da se emocije izraze na zdrav način. Emocije koje se godinama guraju ispod površine ne nestaju – one se pretvaraju u frustraciju, povlačenje, bijes, nasilje ili autodestruktivno ponašanje.

Patrijarhalni obrasci tako se prenose generacijski. Dječaci odrastaju u muškarce koji su naučeni da se ne ‘otvaraju’, i onda sami, nesvjesno, prenose dalje isti model prema sinovima, partnerkama, prijateljima.

Neusklađenost sa nametnutom slikom „pravog muškarca”

Patrijarhat propisuje ko je i kako izgleda „pravi muškarac”. Oni koji se ne uklapaju u očekivanu sliku – emotivniji muškarci, introvertni muškarci, LGBTQ+ muškarci, često se susreću s odbacivanjem, osudom ili izolacijom. Takva iskustva dovode do osjećaja neshvaćenosti, usamljenosti i ugroženog mentalnog zdravlja.

Upravo tu leži jedna od najvećih opasnosti. Društvo s jedne strane, očekuje snagu i stabilnost, a s druge, muškarcima ne daje prostor da potraže pomoć kada im je najpotrebnija.

Patrijarhat i nasilje

Kultura koja zabranjuje emocije, posebno tugu, strah i ranjivost, često ostavlja samo jedan  ‘dozvoljeni’ izlaz – bijes. Zato društva s duboko ukorijenjenim patrijarhalnim normama bilježe veći nivo nasilja, kako prema drugima tako i prema sebi. Fizičko i psihičko nasilje, porast ubistava i samoubistava, sve to čini dio šire slike koja pokazuje da patrijarhat proizvodi destruktivne posljedice.

Odgovornost i promjena

Promjena nije moguća bez preuzimanja odgovornosti. Nije dovoljno samo osuditi patrijarhat ili deklarativno podržati borbu za ravnopravnost. Mnogi muškarci će reći da su ‘saveznici’, da podržavaju žene ili da se protive nasilju, ali ako istovremeno ostaju tihi pred ponašanjima drugih muškaraca, ako ne preispituju vlastite obrasce i ukorijenjene stereotipe, onda ta podrška ostaje samo deklarativna.

Zato je važno da učimo jedni druge, da razgovaramo otvoreno, odbacujemo naučene obrasce i stvaramo sigurne prostore u kojima su emocije dozvoljene i prihvaćene. Prava promjena počinje tek onda kada muškarci prestanu očekivati da žene nose teret borbe protiv patrijarhata i sami se aktivno uključe u njegovom razgrađivanju.

Promjena počinje malim koracima: podrškom, razumijevanjem, slušanjem, preispitivanjem, te normalizacijom traženja pomoći. Svaki taj korak jeste mali pomak naprijed, milimetar koji znači mnogo.

Milimetar koji donosi razliku

Patrijarhat se neće srušiti preko noći, ali može postepeno da slabi. Svaki put kada se muškarcu pruži mogućnost da bude ono što jeste, bez tereta očekivanja i stereotipa, društvo se pomjera u pravom smjeru.

Zato je važno ostati posvećen:
milimetar u ime mentalnog zdravlja muškaraca,
milimetar u ime ravnopravnosti,
milimetar od patrijarhata, nasilja i toksičnosti!

Amar Ćatović (28) je pravnik i posvećeni aktivista za ljudska prava. Svoj profesionalni i lični angažman usmjerava na borbu za jednakost i socijalnu pravdu, a već godinama djeluje u nevladinom sektoru, kao i kroz nezavisne inicijative. Vođen uvjerenjem da je sloboda univerzalno pravo, Amar ističe: “Niko od nas nije slobodan dok svi to nismo.” Njegova strast prema zaštiti ljudskih prava i predanost inkluzivnom društvu čine ga ključnim glasom u borbi za prava marginalizovanih zajednica.

_____________________________________________________________________________________________________________________________

Svi stavovi i mišljenja izneseni u ovom blogu nisu nužno i stavovi i mišljenja Udruženja građana “Oštra Nula”, i za iste Udruženje građana “Oštra Nula” ne snosi nikakvu odgovornost.