Sjećanje na zločin na Korićanskim stijenama

Danas, 21. avgusta, prisjećamo se jednog od najstrašnijih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini – zločina na Korićanskim stijenama, počinjenog 1992. godine. Tog dana, više od 200 civila, većinom Hrvata i Bošnjaka iz Prijedora i Kozarca, nasilno je izdvojeno iz konvoja koji je krenuo iz Tukova, nakon prethodnog zatočeništva u logorima Omarska i Trnopolje. Policajci RS su iz konvoja izdvojili 30 civila iz kamiona Autotransporta Prijedor, dok su ostali prebačeni na litice planine Vlašić, gdje su mučki ubijeni vatrenim oružjem, a njihova tijela bačena u provaliju. Tokom pada u ambis, počinioci su bacali i eksplozivne naprave, dodatno potvrđujući brutalnost ovog zločina.

Procjenjuje se da je ukupno oko 260 civila ubijeno na Korićanskim stijenama i Hrastovoj glavici. Od 2000. do 2017. godine vršene su ekshumacije, a do avgusta 2019. godine, zahvaljujući ICMP-ovim DNK analizama, identifikovane su 181 žrtva. U julu 2019. godine formalno je identifikovano 86 osoba, dok su posmrtni ostaci nekih ukopani u drugim lokacijama u BiH i Hrvatskoj.

Pljačkanje i maltretiranje zatvorenika

Jedan od svjedoka, Damir Ivanković, opisao je da su ljudi obezbjeđivani i pljačkani po naređenju komandira Miroslava Paraša i Dade Mrđe, dok su preostale vrijednosti završavale kod načelnika Sime Drljače. Svjedočenja poput ovog pokazuju da je zločin bio sistemski, a počinioci organizovani u okviru političko-militantnog aparata, čiji je cilj bio teror, etnička homogenizacija i lično bogaćenje.

Pravne presude

Međunarodni i domaći sudovi procesuirali su odgovorne:

• Darko Mrđa: 17 godina zatvora (ICTY)

• Dušan Janković: 21 godina zatvora

• Zoran Babić: 22 godine zatvora

• Željko Stojnić: 15 godina zatvora

• Gordan Đurić: 8 godina zatvora

• Ljubiša Četić: 13 godina zatvora

• Radoslav Knežević, Marinko Ljepoja i Saša Zečević: 23 godine zatvora

• Milorad Škrbić: 21 godina zatvora

• Damir Ivanković: 14 godina zatvora

Svjedoci, poput Mede Sivca i Midhata Mujkanovića, dali su ključna svjedočenja pred istražnim sudijama, dok su drugi preživjeli iz sigurnosnih razloga ostali anonimni, a većina njih danas živi u inostranstvu.

Otkrivanje i raspuštanje logora

Početkom avgusta 1992. godine, američki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams otkrili su logore u Prijedoru, što je pokrenulo njihovo raspuštanje i ukazalo na razmjere zločina pred međunarodnom javnošću.

Kultura sjećanja nije puka obaveza ili simbolički čin. Ona je temelj za razumijevanje društvenih mehanizama koji su omogućili ovakve zločine i za sprječavanje njihove ponovne pojave. Sistematski zločini, počinjeni u ime etnonacionalističkih ideologija i ličnih interesa, ostavljaju dugoročne posljedice na zajednice i društvo u cjelini.

Kao aktivistkinje i istraživačice koje decenijama rade na kulturi sjećanja, smatramo da je naša dužnost:

• Ne zaboraviti žrtve i njihove priče,

• Edukovati društvo o posljedicama politizovanog nasilja i etničke mržnje,

• Spriječiti relativizaciju i negiranje zločina,

• Graditi kritičko i odgovorno građanstvo koje odbacuje ideologije koje vode nasilju.

Simboličnim bacanjem ruža u ambis Korićanskih stijena odajemo počast svima koji su izgubili živote i podsjećamo da pravda i sjećanje moraju ići ruku pod ruku. Žrtve Korićanskih stijena nikada ne smiju biti zaboravljene.

---

Izvori: Detektor, BIRN BiH, Domovina.ba, ICMP – Korićanske stijene informator